Uskrsni krijes običaj je bez kojeg ne može proći nijedna Velika subota u Međimurju
Velika subota dan je molitve i tišine, no ipak, u novije doba na Veliku se subotu odvijaju zadnje pripreme za Uskrs, peku se kolači, farbaju se jaja i kuha se šunka. U subotnju večer, nakon blagoslova hrane u Međimurju se pali vuzmenka.
Pripreme za vuzmenku započinju za vrijeme rezidbe vinograda i voćnjaka. Ukoliko želite imati visoku iliti široku vuzmenku potrebno je prionuti k pripremama dovoljno rano.
„ Ova je oranica bila mjesto gdje se odvozilo granje nakon proljetne rezidbe i uređenja dvorišta, a tu je višak drveća i granja koji je u tom trenutku bio na vidiku, govore nam dečki.“
Da bi se moglo izdržati do kraja potrebno se i okrijepiti pa ni to dečkima nije nedostajalo. Prije samog paljenje vuzmenke napunili su baterije ukusnim roštiljem na otvorenom.
Za čitavu izradu i pripremu subotnjeg poslije podneva bile su zadužene obitelji: Grbavec, Đurkin, Sabolek, Novak, Kovačić, Baksa i Kontrec.
Iz ovoga se primjera vidi koliko vuzmenka ima u sebi mnogo više od samog plamena vatre jer je ona ujedno i mjesto druženja i razonode, ali i oblik održavanja stare tradicije našega kraja.
U ovim krajevima mještani se druže oko vatre sve dok ona ne izgori i vjeruju kako ovaj krijes nagoviješta ponovno buđenje prirode i proljeće, a s vatrom u ognju sve staro nestaje, a novo nastaje. Baš poput novog života kojega nam je podario sam Isus Krist svojim uskrsnućem.
