Neki se dan u čekaonici zdravstvene ordinacije u Kotoribi razvila žustra rasprava o pravu prednosti na pregled
Snježana Permozer Hajdarović, dr. med. u
zdravstvu radi već 16 godina i liječnica je kompetentna
progovoriti o svim problemima s kojima se susreće na svom radnom
mjestu Zdravstvene ambulante Kotori. Problemi su otprilike isti,
kako kaže, za sve njezine kolege u ovom segmentu zdravstva.
Kako bi uspostavila što bolje odnose s pacijentima otvorila je
Facebook stranicu Dokica Permozer
Hajdarović preko kojeg otvoreno i iskreno iznosi
svoje poslovne rezultate, ali i probleme u radu. Jedan od gorućih
problema je i i pitanje tko ima pravo prednosti na pregled. U
nastavku donosimo njezino viđenje tog problema i opis načina rada
u ordinaciji.
– Organizirati rad u ordinaciji i da pritom svi budu zadovoljni
gotovo je nemoguća misija. Nakon preuzimanja ambulante u Kotoribi
naručivanja nije bilo i znalo je biti prilično kaotično. Bilo je
dana kad se radilo kao na traci. Pacijenti su čekali na pregled
satima, a naredni dan čekaonica bi bila prazna. Radi toga
odlučila sam uvesti mogućnost naručivanja.
Sada na početku smjene primam nenaručene (koji se ne žele ili ne
mogu naručiti), a nakon njih dolaze naručeni pacijenti. Ponekad
se može naručiti i za isti dan, a većinom za slijedeći. Iznimno,
kao na primjer u vrijeme sezone gripe radi velikog broja bolesnih
(150-190 slučajeva na dan) na termin se čeka i dva dana. Prednost
tijekom cijelog radnog vremena imaju hitni, životno ugroženi
pacijenti. Pacijentima sam za savjete dostupna 24 sata putem
elektroničke pošte ili službene Facebook stranice.
Neki se dan u čekaonici ordinacije razvila žustra rasprava o
pravu prednosti na pregled. Naime, roditelji su doveli dijete i
zahtijevali da ih liječnica (radilo se o pacijentima kolegice iz
suprotne smjene) odmah primi jer se radi o djetetu. To nije
naišlo na odobravanje ostalih u čekaonici. Sigurna sam da, ako bi
pitali roditelje, gotovo svi bi se složili da djeca trebaju imati
prednost. Obzirom na gore opisani način rada, takvo mišljenje ne
podržavam u potpunosti. Naime, često se dogodi da je dijete manje
bolesno i lakše može pričekati od neke odrasle osobe u čekaonici.
Majka sam prilično nestrpljive djevojke i znam da je djeci često
teško čekati. No, dati prednost djeci samo zato jer su djeca po
meni povlači druga pitanja. Postoji li dobna granica do koje bi
djeca trebala imati prednost ili se to odnosi na svu djecu do 18.
godine? Kod pedijatra su upisana samo djeca pa se prednost daje
opet po stupnju hitnoće. Ukoliko je više djece u čekaonici idu li
svi odmah dok ostali čekaju? I ako dođu druga djeca dok riješim
prvih pet ili šest čekaju li odrasli i dalje? Uzmem li tako
dijete preko reda pa njegovi roditelji za vrijeme pregleda
napomenu da su i oni bolesni, obradim li tad i njih ili ih vraćam
na čekanje?
Ranije spomenuti roditelji koji su tražili prednost za pregled
djeteta, bili su romske narodnosti. Obzirom da postoji
netrpeljivost prema istima, pitam se bi li reakcija ostalih u
čekaonici bila ista da nije bilo riječ o Romima. Čitava “priča”
se može proširiti i činjenicom da primjećujem da je sve manje
empatije. Nekako su svi u žurbi i većinom svatko gleda svoje
potrebe. Ne primjećuje se ili se ne želi primijetiti dijete koje
se iscrpljeno bolešću naslanja na roditelja, drugo koje “ružno”
(laringealno) kašlje, trudnicu koja teško stoji, osobu koja teško
diše zbog kronične plućne bolesti, drugu osobu koja se toliko
loše osjeća da ništa i ne govori, itd.
Po meni da svi malo obrate pažnju na druge i ustupe prednost
potrebitijima, ne bi bilo potrebe raspravljati o tome treba li
tko imati prednost.
