DIRLJIVA OBJAVA Kristijan Srpak: ‘Hvala svima! Imao sam sreću provesti vrijeme u društvu posebnih ljudi’

Vrijeme provedeno s njima sigurno me oplemenilo za čitav život, dalo mi drugačije viđenje tuđih problema i potvrdilo riječi da nikad nije kasno početi činiti dobro. Ove dane, osobe, njihove vrline i djela radi kojih trebaju biti ponosni, nikada neću zaboraviti...

Na svečanoj dodjeli u Zagrebu Priznanje nagradu Ponos Hrvatske dobio je i policajac Kristijan Srpak, koji se nakon operacije uključio u akciju ‘Pomozimo Ivanu’ i trčao maratone kako bi prikupio dovoljno novaca za njegovu operaciju transplantacije bubrega u Padovi. 

Policajac velikog srca, Kristijan Srpak iz PU međimurske, pomogao je malom Ivanu (8) u ozdravljenju. Unatoč vlastitim zdravstvenim tegobama, trkama za Ivana prikupio oko 80.000 kuna.

Kiki, kako ga od milja zovu, voditelj je službe policije u PU međimurskoj, veliki zaljubljenik u sport, posebice u nogomet i trčanje, te sudionik mnogih humanitarnih utrka, ni trenutka nije dvojio pomoći prošle godine tada 8-godišnjem Ivanu Sabolu iz Palovca. Ovogodišnja operacija transplantacije bubrega koji mu je darovala majka Kristina u veljači u Padovi, Ivan se napokon oslobodio dijalize. 

Kristijan je danas na svojem Facebooku profilu objavio dirljivu objavu koju prenosimo:

‘Hvala Vam svima na podršci, čestitkama i lijepim riječima koje ste mi uputili. Nakon što su se dojmovi slegli želim reći nešto drugo, a to je, da sam ovih par dana imao sreću provesti vrijeme u društvu stvarno posebnih ljudi. Oni si neće priznati da su hrabri, pravedni, jedinstveni, skromni, zahvalni, jednostavno posebni.

To su obični, mali ljudi koji su skupili malo hrabrosti da bi pomogli nekome, bilo da su ga slušali, iako i sami bolesni pomagali u bolesti, darivali, spasili život ili kuću, natjerali nekog da poštuje druge… To su ljudi koji su točno znali što žele učiniti i to su i učinili, bez obzira na prepreke, strah, dilemu, posljedicu. To su ljudi koji se ne srame onoga što imaju, čime se bave, ljudi koji vjeruju u ljubav i koji su našli način usmjeriti se na dobro, te uživali u trenutku kada su pomogli nekome.

Oni su svrhu svoga postojanja opravdali upravo dobrim djelom. Zavoljeli su nekog bez razloga, jer im je upravo ljubav bila razlog. Posebni su zato, što su dali a ništa nisu tražili zauzvrat. Vrijeme provedeno s njima sigurno me oplemenilo za čitav život, dalo mi drugačije viđenje tuđih problema i potvrdilo riječi da nikad nije kasno početi činiti dobro. Ove dane, osobe, njihove vrline i djela radi kojih trebaju biti ponosni, nikada neću zaboraviti…

‘Ja doista vjerujem da su nam svi ljudi koje sretnemo i sve stvari kojima se bavimo poslani s razlogom. Slučajnost ne postoji; svi smo mi učitelji – ako smo spremni obratiti pažnju na lekcije koje učimo, ako vjerujemo našim pozitivnim instinktima i ne bojimo se riskirati ili čekati neko čudo da nam pokuca na vrata.’ (Marla Gibbs) Hvala svima od srca!’