– Da bismo pobijedili u obje utakmice, moramo odigrati herojski. Možemo li odigrati herojski? Moram vjerovati da možemo
Nakon bajke u Münchenu, u jedinoj utakmici koju su morali
pobijediti u drugom krugu, hrvatski rukometaši su ”izgorjeli”.
Porazom od Brazila (26:29) vratili smo se očigledno u surovu
stvarnost. Stvarnost u kojoj moramo loviti najmanje četvrto
mjesto u skupini kako bismo osigurali igranje u kvalifikacijama
za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine.
Da smo pobijedili Brazil, to mjesto već bismo osigurali i bili
debelo u igri za polufinale. Pobjeda protiv Španjolske u prvom
krugu bila je korak naprijed, poraz od Brazila dva koraka
unatrag. Ovim porazom odlazak na kvalifikacijski turnir u
Tokio pod velikim je upitnikom. Pogotovo ako izgubimo obje
sljedeće utakmice.
Ostat ćemo na četiri boda, a Brazilu će biti dovoljna dva boda u
sljedeće dvije utakmice (Španjolska, Island) da bude ispred nas.
I Španjolska će biti ispred nas ako u sljedeće dvije utakmice
osvoji najmanje tri boda u susretima protiv Brazila i Njemačke.
Što i kako dalje? Možda jesmo bili u euforiji nakon prvog kruga,
a možda smo se nerealno ponadali da smo na tragu portugalskog
zlata, ali nas je Brazil jako brzo prizemljio. Da bismo se
dočepali polufinala, moramo pobijediti Njemačku, a onda i
Francusku.
Ovaj poraz ostavit će veliki trag na ove dečke, a već večeras
moraju na dvoboj s Njemačkom koju će bodriti 20. 000 navijača i
kojoj pobjeda otvara vrata polufinala. Mi smo uz sve umorni, a
Njemačka je odmarala cijeli dan. Nije ni to nevažno.
– Da bismo pobijedili u obje utakmice, moramo odigrati herojski.
Možemo li odigrati herojski? Moram vjerovati da možemo. Od ovog
ne možemo gore. Barem se nadam – zaključio je Červar. U Dohi, na
svjetskom prvenstvu 2015. provukli smo se pokraj Brazila
(26:25), četiri godine kasnije nismo.
Nije neka utjeha, ali je zgodno znati. Kad nas je posljednji put
pobijedila južnoamerička reprezentacija (Argentina, 2003. godine
u Portugalu) postali smo svjetski prvaci. Znam, svi će se sad
slatko nasmijati, ali vjerujmo još malo u čuda. Sanjajmo još
barem do večeras…
