Postavlja se pitanje zašto roditelji tvrde da djeca govore istinu kad nešto kažu o učiteljima, da su učitelji nešto rekli ili napravili, a kad govore o roditeljima, onda ista ta djeca lažu?
Nastavna godina traje već tri tjedna, a papirologiji se još ne
nazire kraj. Famozni rokovi su probijeni, učitelji prosjede pola
noći za papirima, ali ne pripremajući se za nastavu već pišući
planove, tablice, IOOPe, POPove, GOO, ZO, kurikulume, razne
kriterije i kojekakve potrebne i bespotrebne a nametnute papire
koje uglavnom neće itko ikada pogledati, a kamoli pročitati. Jer
nisu relevantni, ali moraju se napisati. Danas se učitelj ne
mjeri kvalitetom nastave i znanjem učenika, već količinom i
‘kvalitetom’ predanih planova i papira. Ne možeš nešto tijekom
nastavne godine raditi ako to nisi planirao u rujnu. Ubijamo u
pojam sve vidovnjake, jači smo od svih njih. Mi već u rujnu u
detalje znamo što ćemo raditi u travnju sljedeće godine. Spavaš
li mirno, Vidoviti Milane?
Opet taj Vremenik
O Vremeniku pisanih provjera sam već nekoliko puta pisala. Piše
da je on OKVIRNI. Ako je okvirni znači da ga se ne treba držati
kao pijan plota, moguća su, dakle, po zakonu odstupanja dan ili
dva prije ili poslije datuma koji je stavljen u Vremenik. Pa
fakat ne možeš u minutu znati kad će ti djeca biti spremna za
pisanje neke provjere. ALI! Roditelji tu riječ ‘okvirni’ ne vide
pa se drže Vremenika čvršće nego sova Bambija. Isprintaju
Vremenik, zalijepe ga na frižider i ciljano s djecom uče za taj
strašni dan kad će se provjera pisati. Dogodi li se nešto
nepredviđeno i taj se dan ne piše provjera (ne daj Bože da se
piše dan prije, nisu spremi, nisu još sve naučili) već zvrnda
telefon kod ravnatelja, kod stručne službe, skoro pa se i javni
mediji dignu na noge. Jer piše da će se provjera iz Prirode i
društva pisati u petak 13.10. a nije se pisala! Pa zašto su ‘oni’
cijeli četvrtak učili?
Dakle, ako se u Vremeniku želi nešto promijeniti treba mal’ne
urudžbirati u tri primjerka detaljno objašnjenje zašto se pomiče
datum neke provjere, treba obavijestiti ravnatelja, stručnu
službu, roditelje i djecu. Gdje su ona dobra stara vremena kad
nam je uča dan prije rekla ‘sutra pišete ispit’? Ako si redovno
učio nije bilo problema, ako nisi, znalo se – jedinica i to bez
prilagođenih i individualiziranih programa. Bilo je ili učiš i
znaš ili ne učiš i ne znaš. I ocjene su bile od jedan do pet. A
ne kao danas poplava petica. Ma što poplava, tajfun. Nebuloza do
nebuloze.
Privole odnosno suglasnosti
Prvih deset dana nastave potrošili smo na pisanje i slanje
kojekakvih privola roditeljima. Tražili smo suglasnost za izlazak
iz škole na izvanučioničku nastavu, u kazalište, kino, šetnju
gradom. Pa smo tražili suglasnost da smijemo na raznim priredbama
fotografirati učenike i objavljivati te slike na web stranicama
škole. Pa suglasnost za nabavku ispita. Pa suglasnost da dijete
smije ići na dopunsku nastavu. Suglasnost za dodatnu nastavu.
Suglasnost za izvannastavnu aktivnost. Pa neku općenitu
suglasnost u svezi GDPRa. Predviđanja su da ćemo uskoro tražiti i
suglasnost da smijemo dijete usmeno ispitivati i da smije pisati
više od jednog ispita znanja tjedno s maksimalno četiri DA/NE
pitanja.
Ovo dakle više definitivno nije normalno. Te suglasnosti navodno
moramo čuvati tri godine. Ugušit ćemo se u papirima, jer uz
suglasnosti postoji još hrpa papira koje moramo čuvati dvije,
tri, četiri godine. Učionica mi sliči skladištu otpadnog papira.
I da me netko traži suglasnosti od prije dvije godine nemam pojma
gdje se nalaze niti gdje ih uopće mogu tražiti. Nebuloza do
nebuloze.
Ne može nam nitko ništa
Mislim da je ta pjesma himna malih nasilnika. Mogu mrtvo hladno
pjevati ‘ne može nam nitko ništa’ jer im stvarno ne može nitko
ništa. Čitam kako u jednom gradu balavac mlati drugu djecu, a da
mu škola ne može ništa. Znam da mu škola ne može ništa. I svi mi
koji radimo u školi znamo da su škole nemoćne pred nasilnicima.
Ali u komentarima ispod teksta naravno da pljuckaju po školi i po
prosvjetarima. Ispada kao da učitelji u toj školi, stručna
služba, ravnatelj, ne žele ništa učiniti. Ama ljudi dragi danas
učenika ne smiješ ni krivo pogledati, ne smiješ ni povisiti glas
na njega, a kamoli što drugo. Pedagoške mjere su nam smiješne.
Zanima me koliko će uzbuditi malog nasilnika koji terorizira sve
živo oko sebe što će dobiti recimo strogi ukor. Jel’ ga to boli?
Neće moći spavati zbog ukora? Tim više što mu se ta pedagoška
mjerica briše kao da je nikada nije ni bilo na kraju nastavne
godine. U drugu ga školu smiješ preseliti samo ako se roditelj
složi. A kakav je to roditelj koji odgaja malog nasilnika?
Sigurno neki brižan intelektualac. Aha. Garant. Navedena škola je
za sad jedino uspjela za malog nasilnika organizirati da u
suprotnoj smjeni s njim radi socijalni radnik u sklopu takozvanog
poludnevnog boravka. Bilo bi zanimljivo vidjeti što će socijalni
radnik uspjeti u par sati dnevno napraviti od “okorjelog”
nasilnika.
Nebuloza do nebuloze.
Što je istina, a što laž?
Postavlja se pitanje zašto roditelji tvrde da djeca govore istinu
kad nešto kažu o učiteljima, da su učitelji nešto rekli ili
napravili, a kad govore o roditeljima, onda ista ta djeca lažu?
Ne jedan problem izrodio se iz slijepog vjerovanja dječjim ustima
koja ni igru pokvarenog telefona ne mogu odigrati kako treba,
koja, da bi sebe izvukla iz nevolje, izmisle čuda razna o svojim
učiteljima i tako već nabrijane roditelje dodatno nabrijavaju da
učiteljima rade probleme.
Nebuloza do nebuloze.
Halo, gospođo, sin vam je mrtav pijan, dođite po
njega!
Da. Jednu su majku iz Praga nazvali da dođe po svojeg pijanog
sina na maturalac. I to je u redu. Tako bi sa svima koji rade
probleme trebali. Ako ne znaš odgojiti dijete, vodi si ga doma.
Opet su komentari uz taj tekst bili i više nego odvratni. Opet
su, NARAVNO, bili profesori krivi em zato što se klinac napio, em
zato što su zvali majku, jer, kako piše jedan pametan lik: ‘pa
svakom se djetetu na maturalcu dogodi da se napije, čemu raditi
od toga problem’.
Nebuloza do nebuloze.