Popričali smo s Miljenkom Vrančićem iz Zebanca, čovjekom koji je tamo 'uskrsnuo' nogomet, aktivan je u zboru, Općinskom vijeću, oko selničkog Pikača, a najpoznatiji je po sudjelovanju u RTL-ovom showu 'Ljubav je na selu'
Ovog trenutka je 36-godišnji Miljenko Vrančić iz Zebanca osoba u ovom dijelu Hrvatske o kojemu se najviše govori, pred kojim ljudi zastaju, pružaju mu ruke i svi znaju da je on iz pepela podigao ligaški nogomet u Zebancu i kako je jedan od najpopularnijih sudionika RTL-ovog showa Ljubav je na selu. Popularni Serđo osjeća i zna kako je zbog njega RTL program na području Općine i Župe Selnica gledaniji nekoliko puta više nego nacionalna HTV, koju još treba i plaćati.
Miljenko Vrančić Serđo je osoba koju sve zanima te je svugdje i nazočan, i što je najvažnije, uspješan. Ljudi ga vole, poštuju njegovu svestranost i vjeruju mu što se najsnažnije očitovalo u trenucima kada je pokušao, a onda uspio iz mrtvila uskrsnuti Nogometni klub Zebanec, koji je pred dvije i pol godine zamrznuo svoj status, u konačnici nije niti postojao.
Zatim je tu Pikač, maskota koja je s njim svaki dan, a on s Pikačem više puta dnevno. Zatim Župni pjevački zbor Selnica, član je Općinskog vijeća Selnice i još mnogo toga. Odlučili smo ne pitati ga za žene i djevojke, a serijal Ljubav na selu će pokazati njegovu ljubavno-izazovnu stranu. Kako je nogomet u Zebancu ono što zaokuplja Zebanec, jedan, drugi i treći te nogometnu javnost, Vrančića prvo pitamo kako se našao u nogometu, koji je Hrvatsku vinuo u sam vrh, na 4. mjesto UEFA-ine ljestvice, ali i u srca ljudi po svuda u svijetu.
‘Jedino u Donjem Koncovčaku nisam igrao, a Zebanec sam uskrsnuo’
U nogometu i s nogometom sam otkako znam za sebe, a od svoje osme godine starosti ili mladosti sam vezan uz klubove. Bio sam u NK Čakovcu i NK Međimurju u njihovo slavno prvoligaško vrijeme u svojim juniorskim danima. Igrao sam za Strahoninec, Štrukovec, Zebanec, Selnicu i u još nekim klubovima. Znam reći kako nisam igrao jedino u Donjem Koncovčaku, ali bih mogao jednog dana. Sada sam predsjednik, ali i nogometaš NK Zebanca 1986. s kojim od ove nedjelje u utakmici protiv Napretka iz Gornjeg Kraljevca krećem ponovno u ligaško natjecanje. Nogomet vratiti u život u Zebancu nije bilo jednostavno niti lako, no kako volim izazove, kako imam ideju te kako sam imao podršku Općinskog vijeća Selnice i načelnika Ervina Vičevića, pokušao sam i vjerujem kako sam uspio. Bez ljudi ne bih mogao ili bi mi znatno teže bilo, stoga sam zahvalan negdašnjim nogometašima i čelnicima kluba, poglavito Josipu Dežđeku, Antunu Topolku i Danijelu Debelcu te svima koji su iskazali spremnost ući u Skupštinu i Upravu kluba.
Kada smo uspjeli održati osnivačku skupštinu i okupiti trenere i nogometaše, trebalo se okrenuti izvorima financiranja. Raduje me što se mnogo mještana odazvalo i dalo novčane priloge, a posebno su se iskazali, ovog trenutka i glavni sponzori, tvrtka ALPRO Šardi i Brusionica alata Krištofić, kao i svi vlasnici lokalnih ugostiteljskih tvrtki, OPG-a i drugih radnji. Mladen Horvat, Zlatko Malekoci, Zdravko Murković i Branko Novak vrh su udruge koji jesu i trebaju činiti sve kako klub više nikada ne bi zapao u poteškoće kao prije 2,5 godine.
Osam godina hodao kao maskota Pikača
Odmah do nogometa u Zebancu, Vrančiću je životna preokupacija selnički Pikač, planetarno poznata maskota, uz koju ga vežu lijepi i manje lijepi trenuci, ali iz srca mu ga nitko ne može istrgnuti, premda je pokušaja bilo.
– Nisam ja službeno prvi čovjek Pikača niti sam sudjelovao u njegovom nastajanju jer onda me nije bilo na svijetu ili sam bio dijete. Međutim, zavolio sam Pikača zbog ljudi koji su godinama mnogo napora ulagali kako bi maskota izašla izvan Selnice i sada sam siguran kako su činili pravu stvar i danas je Selnica poznata prvo po Pikaču, a zatim po drugim stvarima. Osam-devet godina ja sam bio hodajući Pikač na karnevalskim i drugim priredbama i mogu reći kako je to izniman napor. Po nekoliko sati treba biti umotan u slamu, na hladnoći ili vrućini, a publika očekuje da budeš, da skačeš, da se raduješ. Ali, kada je publika vesela i razdragana onda je lakše ‘magaditi’ u slami.
U zboru mu je lijepo, u politici zanimljivo
Emocije s nedavnog gostovanja Župnog pjevačkog zbora Selnica u Vrpolju velike su, pa Vrančića pitamo kako se našao u zboru, kako mu je. A pitamo ga i kako se snašao u politici i Općinskom vijeću.
– Želio sam biti član župnog pjevačkog zbora, to sam rekao voditeljima i župniku i oni su me primilo i priznajem kako mi je jako ijepo s tim dragim ljudima. Raduju me putovanja, odnosno gostovanja u drugim župama kao što je bilo sada u Vrpolju gdje smo nakon svete mise imali koncert. Lijepo smo se družili te predložili da svoje domaćine ugostimo i da se snažnije povežemo.
Politika? Rekao sam kako volim izazove, kako sam uvijek spreman pomoći, a uvidio sam kako određene stvari možeš lakše progurati ako si društveno i politički aktivan. Općina Selnica je područje ogromnih mogućnosti ili potencijala, a ja osobno vidim turizam kao granu gospodarstva koja može dati novi zamah, zaposliti ljude i revitalizirati određena područja. Ribnjak je na prvom mjestu, jer uistinu je to lijepo područje, a nedavno Svjetsko ribolovno prvenstvo koje je ocijenjeno izvrsnim, daje mi za pravo kada kažem ribnjak. Zatim je tu lijep i ekološki očuvan vinogradarsko-voćarski brijeg Zebanec prema Plešivici. Postoje stare i nove klijeti i sada im samo treba dati novu dimenziju.
Treba isto tako urediti, ne asfaltirati putove i naravno ljudima pomoći u pretvaranju vikendica i klijeti u turističku djelatnost. To kao političar, makar samo lokalni mogu podržavati i propagirati. Isto tako, silno želim u svojem selu imati kapelicu, o čemu sanja i veći dio žitelja Zebanca. Zebanec, jedan, drugi i treći, to zaslužuje i jedna od sljedećih aktivnosti mi je poraditi na tom projektu, kako bismo imali svoje mjesno proštenje.
‘Ljubav na selu uvijek postoji, nadam se iskrenoj i pravoj’
Pored svih aktivnosti, činjenja i htjenja, ovih dana Vrančić je u javnosti, ne samo lokalnoj, nego nacionalnoj poznat kao sudionik RTL-ovog showa Ljubav je na selu. Je li pronašao ljubav na selu, kako mu je sada kad je planetarno poznat i je li televizija dobar način za pronači ljubav?
– Vraćam se na početak našeg razgovora, gdje kaže, kako volim izazove, kako se želim u svemu okušati, a s osnovnim ciljem usrećiti ljude, steći nova prijateljstva i životu dati život. Iz tih i takvih razloga sam se prijavio u RTL-ov show i nije mi žao. Upoznajem ljude, oni upozavaju mene, sada ipak samo i više ženske osobe i što mi je jako važno promoviram svoje rodno selo, općinu, župu, županije i na kraju Hrvatsku jer emisija se gleda po svijetu. Ljubav na selu uvijek postoji, moguće je trenutno skrivena, tajanstvena, bajkovita, zaodjenuta velom skrivenosti, ali tu je za svakoga pa i za mene.
Hoće li ona doći putem RTL programa, ne mogu sa sigurnošću reći i ostaje mi da je dočekam. Ako je na kraju i ne bude, odnosno ako se ne ispune očekivanja, bitno je da mnoge ljude ovo zanima, da uživaju i razmišljaju. Često zamišljam ljude koji su iz mnogih razloga prikovani uz krevet i kako im je televizija jedini prozor u svijet. I ako im ja svojim sudjelovanjem podarim malo radosti, ljubav je uspjela. Odakle će ona k meni doći i nije najvažnije. Volio bih da je domaća, ali prihvaćam i onu iz drugih sela. Samo neka je iskrena i prava. Moj život pun je izazova, pa tako u ljubavi, crkvi, politici, nogometu, kulturi i kod kuće. Ne umišljam si kako me svi vole, ali sam siguran kako ja sve ljude volim i ako nisu ovog trenutka najbolji imam strpljenja da to postanu.
