Pedesetak članova Društva građevinskih inženjera i tehničara Međimurja – DGITM Čakovec, je u sklopu stručnog usavršavanja, organiziralo trodnevno putovanje od 1. do 3. lipnja 2018. godine u Bosnu i Hercegovinu. Po svom uređenju BiH je složena federalna država s elementima konfederacije.
Čine je dva entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska te Brčko distrikt. Neovisnost je stekla 1. ožujka 1992. godine. Prema popisu iz 2013. godine ima je 3.531.159 stanovnika. U BiH žive tri, konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Glavni i najveći grad države je Sarajevo, grad na rijeci Miljacki.
Odmah po dolasku građevinara u Sarajevo posjećen je Avaz Twist Tower, visok 142 m a zajedno s 30 m visokom antenom, ukupna visina tornja iznosi 172 m. Na visini od 100 metara nalazi se restoran s terasom i prekrasnim panoramskim pogledom na cijeli grad. Po visini, Avaz Twist Tower je 88. toranj u Europi.
Gradnja je započela u kolovozu 2006. godine, i trajala je do kraja 2008. Izgrađen od staklene fasade, koja se uvija. Toranj je neko vrijeme imao titulu najviše zgrade na Balkanu, koja mu je oduzeta završetkom obnove TV tornja Avala u Beogradu.
Unatoč tomu, toranj je danas jedan od najzanimljivijih nebodera (tornjeva) u Europi. Obzirom da se radi o sjedištu novinsko-izdavačke kuće Avaz, isti dan je objavljen i članak pod naslovom “Avazov toranj impresionira građevinske inženjere iz Čakovca.” Nakon Avazovog tornja posjećena je Baščaršija s uživanjem u tradicionalnim bosanskim specijalitetima, ćevapčići, baklava, burek i bosanska kafa.
Razgled središta grada uključio je gradsku vijećnicu, džamije, katedralu, kujundžiluk, Inat kuću, sinagogu te mjesto atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju što je bio povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Središte Sarajeva je mjesto multikulturološkog ispreplitanja istočne i zapadne civilizacije.
Drugoga dana su se građevinari uputili u pravcu Mostara s uživanjem u prekrasnom krajoliku uz pogled na rijeku Neretvu. Predah je bio u Jablanici u kojoj je posjećen Muzej bitke za ranjenike na Neretvi izgrađen 1978. godine uz sami povijesni most srušen u Drugom svjetskom ratu. U prostorima muzeja se uz izložbeni bitke nalazi i velika dvorana s 500 mjesta te gradska biblioteka sa čitaonicom. Mostar je kulturno i gospodarsko središe Hercegovine, te najveći grad u Hercegovini. Grad je dobio ime po čuvarima mostova (mostarima) na oblama rijeke Neretve.
Razgledavanje grada započelo je Crkvom svetog Petra i Pavla s franjevačkim samostanom, koja je ponovno nakon rata izgrađena, međutim do danas unutrašnjost nije dovršena. Crkva ima najviši zvonik od 107 m u državi. Razgledavanjem starog središta grada građevinari su se upoznali s građevinama Sinagoge, Krive ćuprije (mali most, prototip Starog mosta), Tabačica džamije, Kujundžiluka, Koski mehmed pašina džamije, Turske kuće i Karađozbegove džamije.
Osim zanimljivog luka i konstrukcije Starog mosta, viđeni su i skokovi s mosta u vrlo hladnu rijeku Neretvu, pa samo najhrabriji i najspremniji skaču u dvije kategorije, na noge i na glavu, poznata mostarska lasta. U skokovima na noge poželjno je da skakač prilikom ulaska u vodu napravi što manji pljusak dok je u skokovima na glavu obrnuto. Skokovi datiraju iz vremena gradnje samog mosta. Službena natjecanja započela su 1968. godine i otad se održavaju svakog ljeta. Specijalitet pite zeljanice s kiselim mlijekom dobro je sjeo na kraćem predahu.
Ujutro trećeg dana putovanja posjećeno je Vrelo Bosne, izvor rijeke Bosne, jedan od najpoznatijih obilježja Bosne i Hercegovine. Vrelo Bosne se nalazi na periferiji Sarajeva, pored Ilidže. Jedno je od najpoznatijih dijelova prirodne ljepote u regiji. Danas je Vrelo Bosne poznata turistička atrakcija, i za strane turiste i za obližnje posjetitelje koji žele uživati u prirodi. Sastoji se od više malih otočića povezanih mostovima preko brojnih manjih potoka. U parku se nalazi veći broj životinja, poput patki i labudova. Tu su također i druge zanimljivosti u parku, poput fijakera, mjesta za izlete i restorani.
Na povratku kući posjećena je rodna kuća nobelovca Ive Andrića u Travniku, naselje i sjedište istoimene općine u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Travnik je poznat i po tome što je bio prijestolnica osmanskih vezira od 1686. do 1850. godine, pa njegovo kulturno nasljeđe datira iz tog vremena. Predah je bio uz specijalitet lokalne jagnjetine. Posljednje odredište je bio grad Jajce, smješten na ušću rijeke Plive u Vrbas.
Grad je dobio ime iz geografskog položaja grada na jajolikoj stijeni. U Jajcu je održano drugo zasjedanje AVNOJ-a 29. studenoga 1943. godine. Građevinari su posjetili zgradu zasjedanja koja je postala nacionalni spomenik, kao i obližnji prepoznatljiv slap. U Jajcu su katakombe kršćanske vjerske građevine, odnosno podzemne crkvice i djelo su jajačkih klesara, koji su ih isklesali u kamenoj stijeni ili su adaptirali već postojeću pećinu. Veselom društvu je i malo duže čekanje preko granice na povratku kući brzo prošlo.
Tijekom stručnog putovanja razmijenjena su mnoga zapažanja o posjećenim naseljima i svemu viđenom u njima. Organizacija je bila odlična, a nisu izostala ni druženja u raspoloženom ozračju kao i prepričavanja dogodovština.
