U današnjem blog postu pišem o jednoj neobičnoj mahunarki koja i nije tako česta u uzgoju u našem podneblju, a to je kikiriki. Moj uzgoj kikirikija počeo je sasvim slučajno i to od jedne presadnice. S obzirom da je grmić urodio plodom, sačuvala sam sjemenke za daljnju sjetvu. Iako bi većina svrstala kikiriki u orašaste plodove, on je ustvari pripadnik porodice mahunarki u koju ubrajamo od poznatijih vrsta grah, grašak, soju, leću i slanutak. Razlika u odnosu na navedene vrste je da mahuna kikirikija raste i sazrijeva u tlu.
Kikiriki je jednogodišnja zeljasta biljka grmolikog rasta visine 30 do 50 cm. Cvjetovi kikirikija su intenzivno žute boje, a nalaze se u pazušcima listova pojedinačno ili u paru.
Ono po čemu je kikiriki neobičan u odnosu na ostale mahunarke je da nakon oprašivanja nosač plodnice raste u dužinu u obliku valjkaste izrasline te se uvlači u tlo na dubinu do 10 cm. U tlu se iz plodnice razvija plod mahuna koja ne puca, a u njoj se nalaze sjemenke zbog koji se ustvari i kikiriki uzgaja.
Kikiriki je toploljubiva biljka, pa je preporuka da se sa sjetvom kreće tek krajem travnja ili početkom svibnja kada se tlo zagrije na 12°C. Međutim, ja sam se odlučila na uzgoj kikirikija iz presadnica s obzirom da je riječ o hobi proizvodnji nekoliko desetaka grmića. Uzgoj iz presadnica je sigurniji u odnosu na direktnu sjetvu sjemena jer se može u većoj mjeri utjecati na uvjete klijanja i nicanja, a i sadnju presadnica na stalno mjesto možemo planirati sukladno vremenskim uvjetima što je vrlo važno u godinama sa kasnim proljetnim mrazevima.
Tijekom vegetacije kikiriki se redovito okopava kako ne bi zarastao u korov, a pritom se grmići ogrču rastresitom zemljom. Za dužih sušnih razdoblja potrebno je osigurati vlagu navodnjavanjem.
Od sjetve do berbe kikirikija potrebno je od 4 do 5 mjeseci, a u svakom slučaju grmići se vade prije prvih jesenskih mrazeva po sunčanom i suhom vremenu. Nakon vađenja dobro je objesiti čitavu biljku naglavce da se prosuši kako plodovi ne bi kasnije trunuli.
