(Makar sličilo na omrznuti socijalizam – ipak nije gadljivo dobiti nešto džabe)
Budimo pošteni pa pođimo od sebe samih, tko bi bio toliko lud odbiti značajan poklon. Osobito kad poklanja država!
Ako časti država kao što je počastila žitelje Imotske krajine i sve koji se služe tunelom Sveti Ilija kroz Biokovo tad je to poklon za bogove. Dakle, od 01.01.2018. – besplatno!
Bilo bi lijepo da država bude blagonaklona i odriješiti kesu i za druge dijelove naše domovine kojima je također popriličan trošak i cestarina i mostarina ili, recimo, prijevoz otočana do kopna i natrag.
Naravno, poklon vlasti je vjerojatno zahvala nekome za nešto… Možda, i suptilna poruka nekome za nešto što će uslijediti, jer tradicija je tradicija, naš se čovjek čvrsto drži tradicije.
Dakle, isplatilo se čekati… jer ona “nenarodna” vlast, kako je s oltara titulirana, nije imala filing kao ova aktualna, nije imala filing za potrebe tih ljudi, premda ni onda taj svijet nije tajio kome svoje glasove daju na izborima…
Radišni smo lčjudi, težimo biti zemlja znanja…, a vjera u nešto ili nekomu kad-tad poluči dobar rezultat.
Nekada se nije ni zamisliti moglo da se u nepunih tridesetak godina zemlju proletera, dok kažeš keks, pretvori u zemlju “volontera”. A, eno, na tisuće ih “volontira”! Od zore do mraka ljudi rade – džabe. Kažu, to je već uobičajena praksa. Raditi, a ne primati plaću. Pa, kako se država ne bi obogatila kad…
Sindikalisti se, eno, ubiše pišući traktate za nadolazeći Prvi maj. Navodno se hruste poslodavcima očitati “bukvicu”. Reći im što ih ide. Možda, se čak osmjele nešto poručiti i ponekom političaru iz trećeg ešalona.
Čudesno smo postali zemlja emisara – bjelosvjetskih. Prodaju nam maglu, prodaju nam “m*da pod bubrege”. Barem mi znamo što je magla, a za bubrege smo mislili da su marveni bubrezi. Međutim, nisu. Ovo “marveni” je arhaizam baš kao i ono “DVJESTA KUNA”. Po novom bi trebalo pisati DVIJE STOTINE KUNA ili DVJESTO KUNA.
Toplo se nadam da osječku Tvrđu, koja je na onoj proskribiranoj novčanici – (građena od šezdesetih 16. sve do sredine 18. stoljeća) – neće proglasiti arhaizmom.
Želimo biti zemlja znanja. Ma, što želimo? Mi to već jesmo. Izvozimo znanje. Školujemo ljude – za druge. Odlaze oni s fakultetskim diplomama.
Nismo cicije. Širokogrudni smo mi ljudi i socijalno osjetljivi. Svijetu poklanjamo stručnjake. Doma nam valjaju i oni s krivotvorenim diplomama.
U bivšoj državi smo imali nešto slično. Izvozili smo prvoklasnu robu, mi se doma zadovoljavali “robom s greškom” – robom u klasi– proizvodnja u trećoj, – noćnoj smjeni.
Ne da mi nismo držali do sebe. Isto tako su nas i zapadnjaci doživljavali. Cijenili smo Dinar – štedjeli u “dojčmarkama”.
Slično današnjem vremenu. Volimo našu kunu, ali računamo u eurima. K’o živi vrag je otporan je taj naš mentalitet. Nikad si čovjek ne bi mislio da se tako teško i presporo mijenja. Mislim, mentalitet.
I tuđe sirće nam je, izgleda, slatko.
Napuštaju nas stručni ljudi – gaće nam kroje oni iz sive zone –oni s krivotvorenim diplomama.
HINA je 23.10.2017. u 09:03h javila da u blizini plavog Jadrana posluje “tvrtka koja sasvim legalno zarađuje na pisanju akademskih radova za druge”.
Takvima – pazi ovo! – Ministarstvo znanost i obrazovanja ne može ništa, jer, kažu, “Nemamo ingerenciju nad mogućim kaznenim djelom”, a na pritužbu jednoga gradonačelnika iz središnje Hrvatske… “(…)za tužbu za nadoknade štete za isplate većih plaća zbog krivotvorenih diploma…” Ministarstvo uprave gradonačelniku D. H. odgovara: “Nema osnove za tužbu zbog krivotvorenih diploma”.
I zato će kod nas još dugo trajati “proljeće”. Cvjetat će na tisuće ovakvih “cvjetova” – sve dok se netko ne osmjeli suočiti s istinom. No, takvog još nema na vidiku.
Bez obzira na Škorinu pjesmu “Istina je voda duboka”, Hrvati su dokazano nenadmašni plivači. Čak, i u mutnom. U “Istini – vodi dubokoj”utapljaju se najčešće lakovjerni…
Ako je znanje bogatstvo, a jest, tad izjava Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, nakon svečane prisege u svome pozdravnom govoru – “(…) bit ćemo jedna od najbogatijih država Europe i svijeta”, trebala bi imati utemeljenje u ozbiljnosti, u dosljednosti i u programima vodećih političara svih hrvatskih Vlada da mlade i stručne ljude što dulje zadržimo u domovini!
No, u ovako raspolućenom društvu kakvo je naše tražiti istinu je posao za nekog suvremenog Sizifa koji će gurati istinu protiv teških laži. Baš kao i potraga za onim imaginarnim svetim Gralom kojeg još nitko nije ni vidio, a kamoli našao. No, važno je baviti se nečim nedokazivim.
A, ako netko baš želi tjerati pravdu i istjerati istinu na čistac neka dobro “potumpla” svoje živce, neka osigura dovoljno tableta Gastal i dovoljno vode Donat mg. Jer, žgaravica, bujica laži i podmetanja ogadit će mu potragu za istinom – možda, za svagda.
Ipak, ma kako bila gorka,– istina oslobađa – istina krijepi dušu čovjeku.
