“…Svi su zastranili… Nitko nije…ustrajao činiti dobro!” – (Rimljanima 3:3-11,12)
U ovim, za svijet, zabrinjavajućim i sve turobnijim vremenima lamentiranje o beletristici više sliči crnom humoru ili izrugivanju tuđim nevoljama.
Politika reformi, osobito onih “bolnih”, poput perpetuum mobila se već sedamnaestak godina najavljuju.
Možemo mi glumiti da radimo na reformama, da nema problema, po običaju možemo “udariti brigu na veselje”, možemo sa Šimom Jovanovcem zapjevati: “Pijem ja, pije punica u birtiji prava ludnica”, Stavros će pak “Dati sto Amerika…, da uz karte i bevandu broji valove” ali, brale moj, tako se problemi ne rješavaju.
Poslušamo li samo na što sliče rasprave naših saborskih zastupnika, poslušamo li njihov vokabular… Brate rođeni, ponekad se “časte” kao da su za šankom u birtiji. Pitamo se: zar smo ta imena na izbornim listićima zaokruživali? Stvarno imamo problem sami sa sobom, priznali mi to ili ne.
Za ime Božje, što se to dogodi s našim narodnim uzdanicama teško je dokučiti i kakvu to “metamorfozu” siromaci dožive kad se domognu saborske menze i saborske govornice?
A kad se dokopaju saborskog mikrofona, bog te vidio, to je užas… I, kako se onda ne zapitati: jesmo li izabrali ono što zaslužujemo ili… ili bismo se trebali zbrojiti i porazmisliti kako promijeniti ovakvo stanje?
– Naravno, promijeniti nabolje!
– Odozgo nadolje – svakako!
– Obratno – nikako!
– Evo i zašto.
Zato što građanstvo naprosto vapi za uzorom u društvu. Pozitivnim uzorom! Uzorom koji će građanstvo nadahnuti ka pozitivi, a ne da nas se dijeliti, na “naše” i “vaše”, uliti nam nadu i vjeru da politika može biti i častan posao!
Trebamo osobe koje hoće, koje znaju, znaju i mogu voditi uravnoteženu pozitivnu politiku. Prema svima.
Politiku bez fige u džepu, ljude koji će vlastitim primjerom svjedočiti skromnost i poniznost prema građanstvu koje ih je biralo, koje predstavljaju i doma i pred svijetom, nepotkupljive osobe, ljude koji će bdjeti nad provedbom zakona i zakonitošću pravosudnih postupaka.
Trebamo ljude državničkih profila, ne činovnike! Ljude sa stavom. Pozitivnim! Ljude odlučne u suzbijanju devijacija u svim segmentima društva.
Ugodno uhu je bilo slušati premijera kako javno podržava slobodu misli i govora, podržava i cijeni rad novinara.
Novinarima, kaže premijer, mora biti zajamčeno sloboda pisanja, sloboda komentiranja, sloboda postavljanja pitanja koja i kakva god žele.
Jer, trebamo shvatiti; tko se lati javnog djelovanja, od premijera pa naniže, mora stajati i iza izrečene i iza napisane riječi, mora biti spreman i na kritiku i na drukčije mišljenje.
Bravo premijeru, bravo!
Držat ćemo vas za riječ izrečenu u kameru (na dan sv. Lucije) 13. 12.2017. godine!
Demokraciju i kapitalizam smo željeli, sad ih imamo, poštujmo ih, poštujmo proceduru, prihvatimo prava i obveze koje iz njih proizlaze.
Vladine promašaje treba kritizirati ali i pohvaliti sve što je dobro učinjeno, jer javni radnik treba biti svjestan da obavlja zahtjevan, mukotrpan ali častan posao, spreman prihvatiti konstruktivnu kritiku…
Tkogod se bavi javnim poslom dokazuje da radi za opće dobro, tek potom za sebe.
Što se pak tiče, putem medija, prozvanog slavonskog svećenika zbog kupnje skupocjenog auta najviše govori o njemu samom. I o njegovu shvaćanju vjere i trenutka vremena, jer iskreno širiti Božju riječ može se i biciklom i pješice. Pa, i Salve je u, ono vrijeme, šireći vjeru u Isusa Krista najvećma putovao pješice kad je izrekao sljedeću misao:
“Nitko nije dobar…Svi su skrenuli, svi zastranili. Nitko nije nikad ustrajao činiti dobro!” (Rimljanima, 3:3 – 10,11,12).
Mogli bismo zaključiti:
Sve je isto samo njega, Pavla, nema i – osim globalnog zatopljenja – u ljudskoj prirodi se odonda gotovo ništa nije promijenilo. Čak ni njegovo štivo!
