Nakon nešto duljeg vremena ponovno su se sreli legenda međimurskog vinogradarstva i vinarstva Franjo Lebar i najveći Međimurec, građevinar, spisatelj, političar i znanstvenik Danijel Režek. Negdašnji prijatelji, suradnici i ljubitelji svega lijepoga, dobroga i što je Međimurje, posebno štrigovski kraj, vuklo prema naprijed.
U Lebarovom prostranom i toplom domu Franjo i Danijel pohitali su u zagrljaj. Čvrsti, muški, a oči su pustile suze radosnice. Trenutak je postao vječnost, a onda pitanja: kak’ si, gdje si, se zmisliš kak smo onda…
– Kak nej, bila sma mlada oba, sam smo delo gledala i štela kaj idemo naprej, ven z blata, gliba i siromaštva, prisjetio se prvo Franjo. – Da, bio si super, odličan vijećnik, prijatelj, lovac i vinar, ma bio si maestralan, opisao je Lebara u šezdesetim godinama minulog vijeka, Danijel, u ono vrijeme mlad i poletan građevinac, političar i nadasve uspješan čovjek.
A onda uz vrhunski Sauvignon, vino po kojemu je Lebar najpoznatiji u svijetu vina, a kojim ga sada u poodmaklim godinama opskrbljuje unuk Damir, prošlost se vratila u misli, bez politike, bez žala za vlakom koji je otišao, ali s jasnom odrednicom.
Svim srcem svojim, svim umom svojim i snagom svojom, s puno povjerenja obojica su vukli naprijed i samo naprijed i to je značilo napredak u svih i svakoga u ne baš lakim okolnostima. Kažu kako su i onda ljudi odlazili u potragu za boljim uvjetima rada, ali tada Slovenija nije bila inozemstvo i uvijek su se vraćali na rodnu grudu.
I odužilo se duboko u noć, i još bi trajalo da logističarima, Đuri Belu i autoru ovog članka, nije bilo potrebno na nove susrete. Ispilo se nekoliko putnih, opet suze na očima, zagrljaj, poljubac i stisak ruku, s jedinom željom – ‘kaj se čim prije vidimo’.
Već za Martinje, ako Bog da, u Štrigovskom kraju, gdje sunce božanstveno izlazi i bajkovito zalazi, gdje pjesma drugačije zvuči, srce drugačije kuca i jastreb se drugačije glasi. Kraj za kojeg Režek kaže da je samo on u Hrvatskoj ljepši od Dubrovnika, čiji je on počasni građanin. A njih dvojica su počasni građani i ljudi svijeta.
I neka tako ostane dok im srca biju, Franji 93 godine, a Danijelu 15-ak manje.
