(Rezultat svakog obavljenog posla najviše ovisi od osobe koja ga je obavila!)
Kad pronađemo – ‘(…) ljude koji vjeruju u sebe’ i kad usvojimo zakone da (…)plod začet silovanjem, silovana žena ne bi smjela imati pravo pobaciti već mora roditi”, ai “(…) zašto bi dijete bilo kažnjeno zbog zločina koji se dogodio, jer djeca su naša budućnost(…)!”- tek tad ćeHrvatska procvjetati.
Bit će veselja među silovateljima: možda ih više neće strogo kažnjavati, a neplanirano će dobiti i potomstvo. Naravno, i kuražu za buduća nedjela.
Naša pronatalitetna politika će doživjeti “boom”, pa još ako ozakonimo i ono sramotno “ZDS” – zaista nasčeka “svijetla budućnost”.
Socijalizam nas je totalno unazadio, osobito nas koji smo do hrvatskog osamostaljenja živjeli ovdje u Hrvatskoj, jer očito još nismo u stanju razlikovati što valja, a što ne. Zato nam trebaju učeni – ulični vikači.
Zapravo, pojma mi nemamo ni što je pravi život, ni što je prava vjera. U ovoj balkanskoj zabiti, samostalnoj Hrvatskoj trebala je pomoć. Nekoga iz bijela svijeta. Trebalo nas je prosvijetliti. Srećom za nas – nas iz male siromašne Hrvatske – tu su Australija i Kanada… kad god i što god zatrebamo…
Dođoše nam tako dobronamjerni, dođoše učeni, dođoše ljudi od vjere. Da nas pouče. I vjeri i životu i demokraciji. Po njihovim aršinima. Jer mi ovdje ne znamo što je dobro, a što loše. Ovako zatucanima treba nam ponekad i prstom pokazati…, a da ne sumnjamo u njihove namjere, valja nam znati da našim, novim, “prosvjetiteljima” na pameti je samo boljitak Hrvatske. I ništa drugo!
Ako netko i posumnja u njihove časne namjere taj očito ne razumije kako se širi Božja riječ, ne razumije njihovo poslanje.
Vidite! U socijalizmu, umjesto Bogu, molili smo nekog komunističkog druga. Da nas upiše na neku od lista s oglasne ploče u poduzeću. Recimo, na listu za stan (istinabog nisu baš svi došli na red, ali…), za zaposlenje nekoga svog, za stambeni kredit po povoljnim uvjetima, a o sindikatima i svinjskim polovicama, sindikalnim radničkim odmaralištima, ma…
U komunističkom ropstvu zaboravismo na Boga, pa sada, da nadoknadimo molitvu i obnovimo vjeru, čak i beskućnici, a i oni u javnim kuhinjama mole…
A, ispred naših bolnica, oslobođeni nazočnosti svećenika; na studeni, na mrazu, na kiši i vjetru, ljudi šutke mole!
Mole da svaka trudnica rodi i da, po zloj “komunističkoj” ideologiji, “ne pobaci – da ne abortira”.
Nedavno je ugledni ginekolog dr. D. L. na portalu 100posto.hr, objašnjavao narodu: “(…)nikada, u povijesti čovječanstva, niti na jednoj razini, filozofskoj, političkoj, vjerskoj, a ni znanstvenoj, nije postignut konsenzus oko pitanja kada život u stvari počinje”.
Uvaženi ginekolog spominje i ovo: “(…)kroz povijest je dominantan stav Crkve (19.st.) bio tzv. ‘odgođena animacija’, kada Bog, u petom mjesecu trudnoće, udahnjuje život novome biću i od tada je počinjao, po njihovom tadašnjem stanovištu, život. Isti je stav, primjerice, imao i Aristotel u staroj Grčkoj”.
Našemu poštovanom ministru zdravstva dr. D. L. poručuje: – “updatirajte znanje, a svoja religijska uvjerenja ostavite kod kuće, za svoje društvo u ćošku”.
Jedan, pak, revni katolički biskup u svojim propovijedima svako malo spominje “Sotonu”, pa je i na dan svetkovine Svetog Mihovila, na Dan policije, u svojoj propovijedi često spominjao – tu strašnu “avetinju”. Od starijih ljudi sam čuo da: “tko vraga zaziva – vraga i dozove”, pa si mislim; ne bi baš bilo zgodno zamjeriti se ni biskupu, a bogme ni vragu, jer kažu da “vrag nikad ne spava!”.
Uporno “silovanje” javnosti, ovih, u prvi plan, isturenih pojedinaca i njihovih mentora u “bek-stejdžu”, jedino može izroditi deformiran, a ne zdrav plod.
Zapravo, neki pojedinci, pa i grupe svakodnevno, poput “telala” za turskih vremena, svojim uličnim “arlaukanjem” samo zagađuju javni prostor.
Kažu ljudi: “čega se pametan srami budala se time ponosi” – što bi moglo biti i točno, ali ni prsti na ruci nisu svi jednaki, pa se ni svi Hrvati ne srame onoga čega bi se, da je mrvicu pameti, svi trebali sramiti.
Eto, iz daleka svijeta nam doš’o, k’o od brda odvaljen, nogometni znalac, ma prava “junačina”. Valjda, da nas pouči i podsjeti na našu“slavnu prošlost”, pa onakav stasit i nabildan, s dresom u ljevici, a mikrofonom u desnici, na sred Maksimirskog stadiona iz svega glasa je zaurlikao ono sramotno “Za dom…”.
I onda će naša predsjednica države i dalje govoriti kako su naši mediji krivi za loš imidž Hrvatske u svijetu.
A kad je, ta naša predsjednica, za nedavna posjeta Rumunjskoj ponovila, do tada već nekoliko puta izrečen svoj stav: “(…)obje su zemlje”,misleći na Rumuniju i Hrvatsku, “imale zajedničko iskustvo života iza Željezne zavjese”!!!
Matere mi one u grobu, ako mi je jasno u kojoj zemlji sam uopće živio – mislim, prije osamostaljenja Republike Hrvatske! No, bez obzira na sve spomenuto “biserje”, Hrvati neće izumrijeti. Opstat će, opstati! A zlobnici neka se požderu.
Međutim, kad silovatelji skuže kakav rigorozan zakon se protiv njih sprema, tek tada će se dati na “posao”!
Bit će, bit će Hrvata! Nacija može odahnuti…
