Nikola Sebastian Jambrošić (31), rodom iz Dekanovca, diplomirani je crkveni glazbenik i magistar glazbene pedagogije. Njegovo primarno radno mjesto je u sesvetskoj gimnaziji, no u svoje karijerne uspjehe može upisati i mentorstvo u nastavnoj praksi studentima Muzičke akademije, stručno suradništvo u ustanovama kulture i obrazovanja, aktivno članstvo u nekoliko glazbenih udruga i organizacijsko-umjetničkom odboru Festivala glazbe Zagreb, kao i nekoliko autorskih projekata.
Od slučajnog vođenja zbora do studija crkvene glazbe
Kako je glazba već generacijama dio njegove obitelji, za Nikolu je nastavak tog puta bio logičan slijed. Još je u osnovnoškolskim danima pohađao glazbenu školu, a na nagovor prijateljica preuzeo je ulogu voditelja zbora mladih u svojoj župi. Upravo se tada rodila ljubav prema crkvenoj glazbi i znatiželja za upijanjem što više znanja.
– Zahvaljujući toj znatiželji, upisao sam Orguljašku ljetnu školu u Šibeniku gdje me prof. Anđelko Igrec inspirirao i uputio na Institut za crkvenu glazbu. Kako sam po prirodi svestrana osoba, tako su višeslojne kompetencije koje morate usvojiti kao crkveni glazbenik, kao što su sviranje orgulja, dirigiranje, skladanje, poznavanje povijesti glazbe i stare crkvene notacije, interpretacija povijesnih djela, organizacija i slično, prevagnule u mojoj odluci – prisjeća se Nikola.
Upisao je studij crkvene glazbe za koji priznaje da je bio vrlo zahtjevan, no kada se danas osvrne na to razdoblje, vidi ga kao jedno od najljepših u svome životu. Ono što mu je posebno ostalo u sjećanju svakako je, kako sam kaže, simfonija reda, rada, discipline, ali i dobrog društva, koncerata, zabave, putovanja i neprospavanih noći.
Već je tada shvatio da se u budućnosti vidi u radu s djecom i mladima te poučavanje prepoznao kao svoj primarni poziv. Zato je naknadno upisao i dodatni studij glazbene pedagogije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Njegov školski zbor nastupa na prestižnim događanjima
Nikola je vrijedno glazbeno iskustvo stjecao tijekom studentskih dana na mjestima crkvenog glazbenika u Zagrebu i Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ljubljani, a nakon završenog studija na Muzičkoj akademiji, zahvaljujući dobrim rezultatima i brojnim usavršavanjima, dobio je radno mjesto nastavnika glazbene umjetnosti u Gimnaziji Sesvete.
U gimnaziji je osnovao školski zbor prije svega dvije godine, a rezultati koje je zbor ostavio pod njegovim vodstvom zaista su impresivni. Sudjelovali su na nastupu u Livnu, koncertu u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog, manifestaciji Advent na Šalati, Festivalu glazbe Zagreb, na prošlogodišnjem izdanju Božić u Ciboni, a krajem ove nastavne godine zbor je otišao na petodnevno putovanje u Salzburg, gdje su uz zborove iz cijelog svijeta pjevali Mozartovu Krunidbenu misu te uz zbor Čarobna frula iz Zagreba sudjelovali na natjecanju i osvojili srebrnu plaketu.
Jasno je da su njegovi učenici motivirani, a Nikola to postiže živom glazbom. U sklopu svoje nastave provodi i projekt “Koncert u razredu”.
– Smatram da najveći doseg ima glazba koju čuju uživo ili je sami reproduciraju. Iz tog razloga u dogovoru s glazbenim školama kroz projekt ”Koncerti u razredu” organiziram poseban koncert za svaki razred. Tu učenici imaju mogućnost pratiti muziciranje njihovih vršnjaka te kroz intervju postavljati pitanja i saznati više o glazbi iz prve ruke. Također pružam učenicima mogućnost da u sklopu vannastavnih aktivnosti sami produciraju i stvaraju glazbu kroz različite istraživačke glazbene projekte i aktivnosti poput pjevanja u zboru i vokalnom sastavu, solo nastupima, sviranju u rock-bandu i instrumentalnom sastavu i slično – pojašnjava nam Nikola.
Nastupio u New Yorku u zgradi Ujedinjenih naroda
Kada pak nije na nastavi, posvećuje se pjevanju u Zboru Ivan Filipović. Na to gleda kao na hobi, ali i kao priliku za edukaciju i putovanja koja idu uz to.
– Kako pjevamo visoko-umjetnički program u kojem uvijek nalazimo neke nove tehničke i interpretativne izazove koje rješavamo uz dirigenta, tako je to prilika u kojoj stječem znanje i iskustvo koje tada mogu primijeniti u svom radu. Također, pjevanje u zboru je skupna aktivnost gdje su svi podjednaki. Tu čovjek uči slušati i prilagođavati se drugima, a znati slušati drugog čovjeka veliki je korak u društvenom prilagođavanju, stoga i atmosfera u zboru ima svoj poseban prijateljski čar – govori nam Nikola.
No, ono na što je najponosniji u svome dosadašnjem stažu u zboru, svakako je jedinstvena prilika koja se ne pruža svakome. Naime, Nikola je zahvaljujući uspjesima koje je zbor postigao na natjecanjima u Kini i Turskoj, nastupio na proslavi 70. godišnjice osnutka UN-a u New Yorku. Prije nekoliko godina nije mogao ni zamisliti uopće posjet spomenutom mjestu, no sudbina mu je pokazala da je sve moguće.
– Takve situacije i iskustva mijenjaju čovjeka. Shvatio sam da je uistinu moguće ostvariti i one najluđe snove uz, naravno, predan i marljiv rad, te čvrstom ustrajnošću u ključnim trenucima. Taj pristup, optimizam i vjeru u uspješnost ideje prenosim na sve svoje projekte i učenike. Često sam u situaciji u kojoj čujem kako je to ludost, da je nemoguće itd., ali tada, u tim prijelomnim trenucima, zagrizem i do sada je ostvaren svaki ludi projekt – s ponosom ističe Nikola.
Jedan od projekata na koji je najponosniji jest “Susret školskih zborova”, koji okuplja 400 mladih glazbenika i simfonijski orkestar. U svojim brojnim glazbenim poduhvatima nije zaboravio ni svoje rodno Međimurje pa je u tijeku druga faza njegovog autorskog projekta ”Napjevi Florijana Andrašeca u obradama suvremenih skladatelja” koji je predstavljen prošle godine u Čakovcu.
Pobijedio predrasude
Priznaje da se u svemu tome nerijetko susretao s predrasudama, a najčešće su se temeljile na njegovoj dobi.
– Bezbroj puta čuo sam kako sam premlad da bih se mogao nositi s određenim projektom, pogotovo u kulturi gdje morate surađivati s velikim brojem ljudi. Tako sam morao bezbroj puta nepotrebno dokazivati svoje sposobnosti i uspješnost zamisli. Neke ideje su nazivali ludima, nemogućima i bolesnima pa sam naišao na brojna zatvorena vrata, ali na kraju sam uvijek uspio naći način kako doći do cilja – kaže Nikola.
U svemu tome, kao i u nastavničkom radu, najveća su mu motivacija mladi ljudi kojima je okružen.
– Izraz divljenja na licu kada po prvi put uđu na pozornicu Velike dvorane Lisinski, suze radosnice nakon prvog nastupa ispred nekoliko tisuća ljudi, strah prije solo nastupa koji je učenica stiskom zubiju pobijedila, sretna lica na putovanju, učenik koji dođe treći put odgovarati kako bi zavrijedio peticu…Gledati svaki dan kako mladići i djevojke postaju zreli ljudi i biti dio tog procesa, iako ponekad nije lako, najveća mi je nagrada – ističe ovaj vrsni glazbenik i pedagog.
Nikada ne miruje
No, kada i nije posvećen radu, Nikola uvijek nastoji raditi na sebi. Iščitava stručnu literaturu, kvalitetne SF romane, prati novosti u područjima znanosti i tehnologije, a svake godine si zadaje i po jedan posebni izazov. Tako se tu našlo pohađanje Londonske škole za odnose s javnošću,. Škole dirigiranja u Irskoj, a ovogodišnji podrazumijeva upoznavanje filmske glazbe kroz Masterclass Hanza Zimmera, gdje ima priliku raditi na internacionalnom dokumentarcu namijenjenom prikazivanju na Sundance Fiml Festivalu.
Već ima i planove za daljnji studij i autorske projekte.
– Želim napredovati u zvanju i upisati postdiplomski studij. Također, želja mi je unaprijediti treće izdanje projekta Susret školskih zborova i kontinuirano nastaviti s manifestacijom i seminarima koji se održavaju u sklopu manifestacije. Trenutno također radim na knjizi o čuvarici kulturnog nasljeđa iz Dekanovca, Muni Orehov, koja bi trebala biti dovršena u narednih godinu dana – zaključuje Nikola Sebastian Jambrošić.
