(Kud opet pred veliki crkveni blagdan!)
O poznatoj proročici babi Vangi jako malo znam, a da bih umislio da sam i ja prorok, nisam ni vidovit, a nisam ni zloguki prorok nekih događaja na našem političkom nebu.
Međutim, aktualni politički događaji u Hrvatskoj, moju slutnju, što bi se u hrvatskoj politici možda moglo dogoditi, su potvrdili.
Naime, 29. travnja 2017. u kolumni ‘Šanse su male, gotovo nikakve…’, napisao sam da pomalo strepimo od svakog premijerovog javnog istupa, a osobito ako se takav premijerov istup dogodi pred neki veći kršćanski blagdan s pitanjem; očekuje li nas i pred blagdan Tijelovo premijerova ‘radosna vijest’?
Po svome poslanju, umjesto da gradi mir, slogu, međusobnu pomirbu i razumijevanje posvađanih, umjesto da gradi zajedništvo koje nam je svima potrebno – u svojoj branši visokopozicioniran, k tome, i visokoobrazovan, tik pred crkveni blagdan Tijelovo, jedan katolički biskup – nekim potezima premijera Plenkoviće – svoje nezadovoljstvo nije mogao zatomiti!
Upravo svjedočimo što se sve u posljednja dva mjeseca u hrvatskoj politici dogodilo. Još su nam svježa sjećanja na preduskršnju ‘bombu’ Agrokor kao ionaj toliko kritiziran ‘lex Agrokor’. Sjećamo se i što se od Uskrsa, pa do Tijelova u Hrvatskoj sve događalo, ili, možda, sebi umišljamo kako smo dobro obaviješteni o našoj politici i političarima?
Zapravo, pojma mi nemamo kojim su sve ‘mirodijama i aditivima’ majstori društvenopolitičke ‘kuhinje’ privukli željene goste u svoju ‘destinaciju’. Jer, ‘kuhari’ posebnih političkih ‘delicija’ o sastojcima svojih ‘recepata’ šute k’o zaliveni.
I, baš pred blagdan Tijelovo svjedočili smo premijerovoj ‘radosnoj vijesti’, bijasmo svjedoci i vrlo važnih političkih događaja. Naravno, ne možemo znati, ni kako, ni zbog čega je naglo planula ‘ljubav’ među parlamentarnim strankama HDZ i HNS?
Pitanje je, koliko je uopće mudro oko toga nešto propitkivati i petljati se u nečiju ljubav. Jer, kad se dvoje jedno u drugo zatelebaju, trenutak zaljubljivanja je nedokučiv, neuhvatljiv i, rezonski, gotovo ga je nemoguće opisati.
A, opet, reći će oni iskusniji ako, i kada, dođe do bračnih nesporazuma i razmirica – ‘ponjava, lancun, odnosno, plahta – sve poravna’!
Od svega je ipak najvažnije što imamo Vladu. Stabilnu! I, važno je, kako je ono pred novinarima gospodin Predrag Štromar rekao:
‘Andrej i ja smo garancija!’
Čudan smo mi živalj, pa uštošta sumnjamo, ali i u svašta i svakome vjerujemo. Što se pak političara tiče, naravno, i među njima ima i čestitih i moralnih osoba. Na kraju krajeva, kakvi god da jesu, oni su naše ogledalo, mi ih biramo.
Pitam se; zašto i čemu nepovjerenje oporbe u premijerov izbor, a osobito kad premijerove riječi potvrdi i sam gospodin Predrag Štromar – garantirajući zajedništvo i uspjeh!
Inače, nije nevažno, čuli smo od premijera, što surađujemo s narodnjacima, jer radi se o suradnji iste grupacije ‘pučana‘ i na razini EU.
Nezadovoljnici, kojih je k’o pljeve, nek’ se pojedu od jala i ljubomore. Što bi htjeli? Pa, bili su na vlasti. Imali su priliku vladati, iskazati se na poboljšanju života građanima, međutim, nisu znali, nisu umjeli vladati kako treba i – tu je priči kraj.
Lako je kritizirati i dijeliti ‘lekcije’ iz lagodne oporbene hladovine kad nizašto nisi odgovoran, međutim, kad zasjednete u fotelju vladajućih, stvari se, dragi moji, doživljavaju, gledaju i vide iz sasvim drugog kuta.
Dakle, premijerova ‘radosna vijest’ oporbenjacima je loše legla, pojačala im želučanu kiselinu, pogoršala probavu, a aritmiju i povišeni krvni pritisak mnogima ne bi bilo fer spominjati.
Probava se pošemerila ne samo saborskoj oporbi nego i utjecajnim pojedincima i grupama izvan političkih struktura koji su pravi virtuozi u proizvodnji – alternativnih istina.
Hoćemo li ikada dočekati da nam se društveno-politički život stabilizira, da se uljudi, da se za većinu žitelja uravnoteži, ili ćemo, kao i u minulih dvadeset sedam godina i dalje živjeti u neimaštini, u socijalnoj neizvjesnosti i nepravdi, u stresu od izravnih i bočnih udaraca ne stranačkih, ali vrlo utjecajnih – politikanata?
Iz svoje premijerske pozicije do sada je gospodin Plenković komotno, onako, više ‘laganini’ izlazio na kraj s učestalim, pa i nesuvislim kritikama anemične oporbe, a ponekad trpi kritiku, čak, i iz vlastitih redova.
Međutim, oporbu iz vlastitih redova najozbiljnije i bezrezervno podržavaju vrlo utjecajni, izvanstranački ljudi, i u srazu s njima premijeru Plenkoviću želim potpun uspjeh, gdje će, nadam se, sve svoje političko znanje i diplomatsko umijeće demonstrirati plivajući između ‘Scila i Haribda’ hrvatske političke zbilje.
Nezaposlenost, neisplata plaća tisućama koji rade i pošteno odrade svoj posao, tek su neki od čimbenika koji povećavaju nezadovoljstvo, frustriranost, pa i psihičku napetost mnogih u društvu, a takvo stanje proizlazi iz neprestanog “burgijanja” onih istih utjecajnih pojedinaca i grupa, onih koji su za recesiju tek čuli, ne i osjetili, onih kojima nije do dobrobiti većine građana već jedino do vlastite ugode življenja. Na tuđi račun.
Takvi ne znaju što je oskudica, takvima nikad nije dosta bogatstva i utjecaja na političku moć, takvi narodu prodaju floskule o brizi za siromašne, za slabe i nemoćne, takvi ne znaju što je nazaposlenost, ali se zato na račun izmanipuliranog naroda bogate i drsko bahate.
Svima nam se u lice smiju, smiju nam se što nismo, poput njih, sposobni ‘zamračiti’ milijarde novca – našeg novca, dok liječnici iz ‘Klaićeve’ bolniceu javnost odašilju krik koji vapi do neba, krik svoje nemoći, nemoći da liječe svu teško oboljelu djecu – ne bi li se država smilovala osigurati novac za skupe i za mnoge, spasonosne lijekove.
Vidite, dame i gospodo – građani Lijepe naše – takve nepravde i još mnoge druge loše stvari su – zagadile su nam životni prostor, dok su pojedinci svojim postupcima narodu ogadili i politiku, pa i mnoge političare.
