Štednja je poslodavcima u turizmu došla na naplatu. Gostiju je sve više, a zainteresiranih za turističke poslove sve manje. Zašto, uostalom, i dirinčiti na našem moru za nekoliko tisuća kuna, kad se u Njemačkoj, Austriji, Irskoj… za isti posao može zaraditi i dvostruko više? Odluka o odlasku u inozemstvo nije lagana, ali računica je za mnoge sezonce iz Slavonije, Međimurja, Zagorja… vrlo jasna.
– Kod nas se većina kolega sezonaca vraća. Uvjeti su dobri, meni je plaća ove godine tisuću kuna veća nego lani. Neusporedivo sa sezonama koje sam radila u privatnim restoranima. Znate kako je kod privatnika; radite praktički bez slobodnog dana, plaća 4000 kuna, a samo dio preko računa, ostalo na ruke – kazuje kuharica u jednom hotelu (podaci poznati redakciji), i dodaje:
– Razumijem ljude koji odlaze u inozemstvo. Ja živim ovdje i da moram odlaziti od kuće radi posla, ne bih sigurno išla nekamo na obalu za 6000 kuna kad se vani za isti posao može dobiti 12.000 i više.
Pola milijarde eura investicija
Jasno je sve to napokon i poslodavcima, a prvi su shvatili istarski, pa ih sve više nastoji osigurati ljetnu radnu snagu povišicama, regresima, jubilarnim nagradama, božićnicama, besplatnom hranom ili pravim malim hotelima koje im sada grade za smještaj. Same investicije, inače, u turizmu već dugo nisu u pitanju; svake ih je godine sve više, samo ove godine turističke su kompanije u nove ili u preuređenje postojećih hotela uložile više od pola milijarde eura.
Ali, za zaposlene nekako nikad nije dostajalo i turizam je godinama na neslavnom glasu po ispodprosječnim plaćama. Povrh toga, brojke govore da mnoge turističke kompanije kod nas za plaće iz ukupne mase izdvajaju i deset posto manje nego u brojnim drugim europskim zemljama.
Pa čak, recimo, manje nego li u Sloveniji, koja je puno bliža uobičajenom, pristojnom omjeru prema kojem na troškove rada odlazi nešto više od trećine ukupnih prihoda. Kod nas je to u prosjeku 22 do 26 posto. Ne čudi, stoga, da se u djelatnosti koja bi ove godine trebala zaposliti tridesetak tisuća sezonaca suočavaju s problemom manjka radne snage.
Nestašicom radnika nitko se ne želi hvaliti, loša je to reklama, ali sindikalne procjene kazuju da bi se manjak radnika u špici mogao brojiti barem u nekoliko tisuća radnika, a možda i u okruglih deset tisuća. Najmanji će problem, kako se čini, biti u Istri, čije turističke kompanije same angažiraju oko deset tisuća sezonaca. Sindikalci su ispregovarali s tamošnjim hotelskih kućama povišice u prosjeku od 3,5 do šest posto pa se mnoge hotelske kompanije hvale da kod njih više nema plaće niže od 4000 kuna neto. S tim da uz nju u pravilu idu i besplatni smještaj i hrana.
Rasteretiti poslodavce
– Da su se poslodavci u turizmu tako postavili prije dvije-tri godine i da nisu škrtarili na radnicima, danas ne bi imali toliko problema s radnom snagom – ističe Marina Cvitić iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, koja potvrđuje da su sezonci na Kvarneru i Dalmaciji u težoj poziciji. Tamošnji su turistički poslodavci bili tvrdi pregovarači pa će se zaposleni mahom morati zadovoljiti povišicom od 1,7% iz nacionalnog kolektivnog ugovora.
– To je i dalje premalo. Posao u turizmu nije lagan i poslodavcima radnik dođe raditi i nakon dva-tri tjedna ode. Mnogim je hotelijerima za niske plaće alibi povećani PDV i vjerojatno bi ih trebalo rasteretiti, ali ne smiju se sve prebijati preko radnika – kaže Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma.
Ministar turizma Gari Cappelli poručuje da je posao svih u turizmu, a posebice poslodavaca, osigurati pristojne plaće, radnu satnicu, slobodne dane, smještaj, godišnje ugovore… Smatra da “nedostatak radne snage u određenoj mjeri kod pojedinih poslodavaca ne bi trebao utjecati na sezonu”.