(I nepovjerenje i slijepo vjerovanje vodi u slijepu ulicu)
Narodne mudrosti: ‘Čovjek je najpokvarljivija roba’ i ‘Opreza nikad previše’ često spominjane u cik ‘zore’, pa i nakon ‘svanuća’ novoga doba, kao sentencije, svakodnevno opravdavaju svoju postojanost. Burnim događajima naše političke scene svakodnevno svjedočimo kad politički takmaci – boreći se za vlast i prevlast – bespoštedno se međusobno vrijeđaju i omalovažavaju. Što reći na sve viđeno?
Političke ‘elite’ se baš razotkriše, pokazaše svu ‘raskoš’ borbe za pozicije, za komadić vlasti i privilegije, pokazaše na što su sve spremne. U cjelodnevnoj saborskoj raspravi, za opoziv ministra financija, eskapade nekih zastupnika bilo je uistinu mučno slušati i gledati. Drugi su, pak, retoričkom superiornošću likovali u verbalnom ‘masakru’ nad inferiornijim takmacima.
Tek rijetki su pokušali sačuvati i svoje i dostojanstvo Sabora kao institucije najvišeg zakonodavnog tijela R.H., A, što je svemu prethodilo?
Posljednjeg travanjskog četvrtka 2017. godine, na sjednici Vlade, zbog neposluha trojice ministara iz kvote koalicijskog partnera da svojim glasovima podrže ministra financija premijer ih je zbog toga smijenio naloživši tajnici Vlade da pripremi dokumente o njihovu razrješenju.
Uz šokirane smijenjene ministre šokirana je bila i javnost koja je u izravnom TV-prijenosu sve to gledala.
x x x
Povjerenje i doza sumnje, tek su dvije osobine čovjeka koje su neizbježne u svakodnevnom životu, a osobito su potrebne među partnerima. Bilo životnim, bilo u biznisu, bilo u politici.
x x x
Da je logike, poviješću bi se bavili povjesničari, ideologijom ideolozi, a budućnošću ‘proroci’ i gatare. Budućnost bi tek trebala stići. To je – ‘na vrbi svirala’. Kakva će nam biti? Svijetla ili tmurna? Ma kako netko bio lijep, pametan ili moćan – nitko pa ni takav ne zna što već sljedeća sekunda donosi.
Dakle, gledajmo sadašnjost, zamišljajmo bolju budućnost. Ako je moguće sadašnjost bismo trebali pokušati razumjeti, uvidjeti što nam je prošlost ostavila u naslijeđe. Vidimo da je čovjek čovjeku ostao vuk, ne marimo jedni o drugima, zapuštamo vlastitu obitelj očekujući da nam netko drugi odgaja djecu. U što smo se to pretvorili?
Kakav život su nam to namijenili i tko nam ga je, ovakav kakav je danas, nametnuo? Je li ga nametnuo netko nama nepoznat ili su to nama poznati likovi? Možda profiteri? Prevaranti premazani svim mastima? Možda uzurpatori tuđe imovine, koji se na otetoj imovini iživljavaju nad bivšim vlasnicima ili, možda, netko sa strane?
Boreći se za puko preživljavanje zanemarujemo na svakodnevni toliko potreban oprez, zanemarujemo ćudljivu ljudsku prirodu, zanemarujemo moral. I osobni i društveni. Koga smo to birali da nas zastupa? U što se pretvoriše naše izabrane uzdanice? A mi, povodljivci, još im plješćemo za ono što za nas ne čine. Sve što čine, čine za vlastiti interes, vlastitu korist. ‘Baza’ koja ih je birala mnogima ni u primisli nije.
Obični smrtnici i oni koji pokušavaju misliti vlastitom glavom, poput pijuna na šahovskoj tabli, prve su žrtve oholih moćnika, moćnika koji u politici i gospodarstvu ‘šahiraju’ kako im se svidi. Kome je do higijene – ne ‘pljuje’ ni po podu ni po drugima. Taj, ni svoj, ni tuđi ‘veš’ ne iznosi u javnost.
Zbog mrvice vlasti i privilegija koje iz vlasti proizlaze i vragu će dušu prodati, međusobno se zakrviti da bi birači konačno spoznali da su izabrali -‘sve same poštenjake!’ – rekao bi nekadašnji sindikalni čelnik.
x x x
Kako opravdati ukazano povjerenje?
A, kako drukčije nego poštenjem i odgovornošću prema samima sebi i prema svemu što činimo?!
Oprez i doza sumnje kao prst i nokat u partnerskim odnosima su povezani. Bezgranično nekome vjerovati graniči s ludošću, a završi razočarenjem. Slično je i kod precijenjenosti vlastitih sposobnosti. Nepovjerenje u partnera kad-tad završi u ‘slijepoj’ ulici. Pred zidom…
Zbog loše procjene, naći se u ‘ćorsokaku’, pred zidom, kad nema dalje, vraški je frustrirajuće stanje. ‘A JE TO’ majstori u takvoj situaciji se počešu po glavi pitajući se; gdje je pošlo po zlu?
x x x
Eh, da je sreće!
Ali, kažu, sreća prati hrabre i promišljene. Netko je sretan zbog vlastitog uspjeha, netko pak zbog tuđeg neuspjeha. Biti sretan zbog tuđeg neuspjeha može samo loša, zla osoba.
Šteta! A tako malo treba da bismo svojom pomoći nekoga usrećili.
