Općinski odbor HDZ-a Općine Donji Kraljevec poslao je priopćenje na odgovor načelnika općine Donji Kraljevec Miljenka Horvata.
>>> DONJI KRALJEVEC Horvat i Baranašić prozivaju načelnika: Gdje su novci?
>>> MILJENKO HORVAT ‘Zbog grube klevete razmišljam o tužbi’
Tekst priopćenja prenosimo u cijelosti.
‘Nakon predstavljanja kandidata za predstojeće lokalne izbore i naše vizije kako ne bi trebalo i kako bi trebalo voditi općinu, Miljenko Horvat reagirao je uvrijeđeno i umjesto da odgovori ‘gdje su novci’ on prijeti tužbama.
Pa nismo mi krivi što on obnaša funkciju načelnika na takav način. Prema odluci Vlade, koju on citira, za isplatu štete od smrzavanja odgovorna je osoba – načelnik općine i kao takav on i samo on je neosnovano uplatio štetu onima kojima to ne pripada.
Povratom novca potvrđuje da priznaje kako su ga nezakonito isplatili. Da bi skrenuo pažnju sa svog grijeha ponavlja već četiri godine istu priču. No, istina je sasvim drukčija nego on tvrdi.
Idemo redom:
1. On je vratio 370.000 kuna za gospodarsku zonu u Palinovcu što u svom odgovoru i priznaje i time oštetio općinu za 370.000 kuna umjesto da ih je uložio u zonu.
2. On je predložio promjenu općinske Odluke po kojoj su vlasnici zemlje morali platiti oko 1.000.000 kuna za katastarsku izmjeru na području katastarske općine Donji Kraljevec. Usput je tom odlukom priskrbio više tisuća kuna samo njemu poznatim žiteljima i članovima.
3. On je ukinuo plaćanje izložbenog prostora na Voćarskom sajmu kako bi njegovi privatni izlošci bili besplatni.
Njegov stranački prethodnik na načelničkom mjestu, Mladen Čonka, je “zadužio” općinu s 15,000.000 kuna, plus 2.500,000 kuna za izgradnju kanalizacije i izgradnju cesta. Istine radi, mi smo uvijek smatrali da su ta zaduženja dobra za općinu i da je Mladen Čonka time doprinio razvoju općine. Nije korektno da to onda Miljenko Horvat predbacuje nama kao grijeh.
Može se on ljutiti, ali za njegovog mandata općina je postala crna rupa bez investicija, bez novih ideja. Dok susjedne općine rade tvornice, ulažu u ostanak stanovništva, stipendiraju učenike i studente, naša općina je postala mjesto za rješavanje privatnih problema.
Proračun se redovno punio, a četiri godine ništa niste radili, kamoli uradili. Priznajte, načelniče iskreno, da li bi dali samom sebi plaću u vašoj tvrtki za učinak kakav vi imate u Općini? Mi smo u vođenju općine donijeli i odluke koje se nisu svima sviđale, no, nikako te odluke nisu bile donesene da bi mi osobno ili članovi naših obitelji imali koristi.’
