Mi, žitelji Hrvatske, volimo pretjerivati pa i pretjerati – u mnogočemu. Po tome smo još od davnine poznati i u svijetu prepoznatljivi. Skloni smo euforiji zbog i najmanjeg – a opet, uloženog truda – logičnog uspjeha, a zbog nečijeg, neobjektivnog, obećanja mi padamo u ‘trans’. Osobito ako takvo obećanje dođe s nekog od vrhova – našega ‘triglava’.
Takvom ‘odlikom’ osobito se ističu naši političari. A ima ih, majko mila… Ah! Svakojakih. Naravno, što bi oni bez svojih simpatizeri – svih boja, nijansi i zastava koji su im, podilaženjem i uzdizanjem u zvijezde, ‘duševna hrana’. O, ne. Ne pretjeruju samo političari. Svojom retorikom za vratom im opasno pušu pijedinci iz crkvenih redova.
Narod pak veli: ‘čega je previše ni s kruhom nije dobro’. Samo kad bismo se češće prisjetili poučnih narodnih mudrosti, a imamo ih dovoljno, da se naučimo kako činiti dobro, kako biti pošten i čestit, a ne ohol i prijetvoran. Bilo kao pojedinci bilo kao kolektiv – svima skupa bi nam bilo lakše nositi, pa i podnositi, kako kažu,‘križ života’ kojega su nam naši ‘uvaženi’ namijenili i ‘pošteno’ istesali.
Koja su to predizborna obećanja naši političari ostvarili? Iako znamo da će nas iznevjeriti svaki put nasjednemo na onu narodnu: ‘obećanje ludom radovanje’ pa poput najobičnijih tutleka padamo na njihova lažna obećanja.
Nije ih sramota što građani, pa i oni najsiromašniji daju koliko tko može, za kupnju nekoga skupog lijeka za teško bolesnu djecu, jer taj lijek naši ‘uvaženi’ nisu stavili na listu HZZO-a, pa za hranu i ogrjev promrzlim i gladnim našim sugrađanima, dok je tim istim našim političarima premalo tisuća-dvije kuna povišice na njihove plaće.
Sad su se uhvatili otvaranja arhiva od 1945. – 1990. da se konačno vidi tko je sve drukao za UDBA-u, da se sazna što je radio i gdje je bio čiji ćaća onih ‘čupavih’ godina vladavine komunista. S tim nemam problema i ne protivim se da se i to sazna, samo, uvažena gospodo, budite pošteni i prema sebi i prema građanima Hrvatske, učinite to bez selekcije, učinite to korektno-profesionalno, bez zadrške – pa da se i to pitanje jednom za svagda skine s ‘dnevnog reda’.
Ali, je li to danas najvažnije pitanje u Hrvatskoj? I, kome je to najvažnije pitanje? Ma, gdje su vam se zagubile vaše toliko najavljivane reforme? Tvrdili ste da vama nije do fotelja već samo i isključivo – do reformi.
Kazali ste, borit ćete se protiv korupcije, nepotizma i ostalih ‘izama’, a čim se sazna za zapošljavanje nekog od vaših ‘kumova’ – iako je bez potrebne stručne spreme – branite to kako je dotični i pošten i ‘kvalitetan’ kadar.
I vaši prethodnici, oni koji su nas pokrali, i oni su tvrdili da su pošteni, a kad tamo… Što je sa procesuiranjem pretvorbene pljačke? Koliko je pravomoćno osuđenih za pljačku? Koliko je pokradenog vraćeno u Državni proračun?
U Saboru se trenira strogoća. Nad kim? Nad oporbenim zastupnicima ‘Živog zida’. A, ako je baš tako, takvih kandidata našlo bi se i u redovima trenutne saborske većine.
Sjetite se nekadašnje vike u sabornici; ‘nije te Bog stvorio za mudraca već za…’ ili ono ‘majmune’ kad je ‘uvažena’ dama viknula kolegi na lijevoj strani sabornice… I, što se poduzimalo? Ništa? Mnogi njeni stranački kolege su se smijuljili ili se, čak, tomu glasno smijali. Stvarno smiješno. Do gadljivosti.
Čudi vas zašto je saborski zastupnik I. P. takav kakav jest? Pa, čovjek je po ulasku u Sabor rekao da će iznositi svoje mišljenje i da će govoriti istinu. Zar nije imao priliku od prijašnjih ‘uvažavanih’ naučiti kako se, nekome u inat, ‘pili’ živce?
O, ironijo, ironijo života! ‘Piti na litre, a umrijeti od kapi’ – kaže jedan vic. Redovito sudjelujući u spašavanju građana od deložacija iz svojih nekretnina – gospoda iz ‘Živog zida’ ni sanjati nisu mogla da će i sami biti ‘deložirani’. Iz sabornice. I to na kakav – na ponižavajući – način?!
Jedan internetski portal je prenio vijest britanskog Guardiana: Govoreći o vjeri i seksu na španjolskoj televiziji jedna je Dominikanska redovnica, kažu, podignula pravu buru u svijetu kazavši doslovno:
‘Mislim da je Marija bila zaljubljena u Josipa, i da su bili normalan par, a voditi ljubav je normalna stvar. Teško je povjerovati, i još teže to upiti. Završili smo s pravilima koje smo izmislili bez da smo se probili do prave poruke’.
Dotična časna sestra imenom Lucija Caram, dalje kaže: ‘(…)Ovo je mnoge šokiralo. Ali mislim da su moja vjernost Crkvi i evanđelju i Isusovom planu jasni – kao što je jasno i da seks nije niti prljav niti nešto što bi trebalo osuditi, te da su brak i seks blagoslov!’.
Ovako iskrenoj časnoj sestri Luciji Caram danas mnogi prijete smrću jer je javno izjavila kako je Marija vjerojatno voljela Josipa, te da nije bila djevica. Časna sestra Lucija Caram se, eto, na svoju nevolju, samo poslužila logikom, međutim, kada su u pitanju vjerske dogme, a osobito ako dogmatsko tumačenje propituje tamo neka ‘drugotna’ tko mari za logiku.
Pa, ti onda imaj svoje mišljenje i – pred onim koji ‘vitla batinom’ – izreci ga javno.
