Sestre su od malih nogu krenule u sportske izazove. Elena i Maja Martinčević počele su se baviti sportom još u 1. razredu osnovne škole. Kao i svu djecu punu pozitivne energije, tako su i sestre Maju i Elenu, roditelji usmjeravali u sport. One su imale i svoje uzore, stariju braću, Nevena i Zorana, koji su bili perspektivni mladi rukometaši.
Kako u to vrijeme nije bilo ženske rukometne ekipe u Prelogu tata ih je upisao na rukomet sa dječacima njihovog uzrasta. Dečki su ih teško prihvaćali, ne samo zbog toga što su bile djevojčice, nego i jer su bile brže i više od njih.
U 3. razredu na školskom krosu Elena je osvojila 3. mjesto i tada se kod nje javila želja za trčanjem. Ubrzo se i Maja počela baviti atletikom. Iako je u njihovoj obitelji rukomet bio sport broj 1, roditelji su im dali svoju punu podršku u atletici.
Djevojčice su počele trenirati u Atletskom klubu Međimurje Čakovec – podružnica Prelog. Počele su postizati zapažene rezultate već na samom početku treniranja. To je zasluga njihovog marljivog treniranja, ali i velike podrške roditelja Nevenke i Zlatka.
Prve medalje sa mitinga su počele brzo stizati. Najveći uspjeh je bio 2011. godine kad je Elena na državnom atletskom prvenstvu osvojila broncu u bacanju kugle. Godine 2013. Maja je osvojila 3. mjesto u bacanju kugle na državnom atletskom prvenstvu, a Elena 3. mjesto u štafeti 4×400 metara.
Maja je s vremenom shvatila kako atletika nije ono što je u potpunosti ispunjava, pa se tako 2011. godine ponovno vratila u rukomet, na nagovor učitelja Žegarca. Prvo je igrala za seniorsku ekipu koju je vodio trener Žegarac, no nakon nekog vremena zaigrala je za ekipu svojeg uzrasta koju je trenirala trenerica Sanja Belovari. 2012. godine sa ekipom Osnovne Škole Prelog Maja i Elena osvojile su 2. mjesto na državnom rukometnom natjecanju u Poreču pod vodstvom učitelja Božidara Žegaraca.
Elena je atletiku trenirala do sredine 2013. Kad je došlo do većih povreda oba koljena i nakon toga je slijedio duži oporavak. Kasnije se nije više mogla vratiti atletici, već su joj doktori savjetovali da se okuša sa nečim što zahtijeva manje napora. Pošto se na školskim natjecanjima okušala kao rukometna golmanica, savjetovali su joj da počne s tim. Uopće joj se nije sviđala ideja da stoji na golu i da je druge gađaju s loptom, no s vremenom se priviknula.
Najveće priznanje za bavljenje sportom i nagrada za sva odricanja ovih vrijednih sportašica bila je 2013. kada su Elena i Maja proglašene najboljim sportašicama Osnovne škole Prelog. Danas cure zajedno imaju preko 70 medalja, neke sa školskih natjecanja u rukometu, košarci, nogometu, odbojci, krosu, atletike…
Maja je na početku malo prednjačila u rukometu – kao vanjska igračica, a Elena je kao golmanica trebala malo više vremena, što je i normalno jer stati na gol nije baš jednostavno.
Godine 2013. Maja je bila pozvana u rukometni klub Zrinski Čakovec gdje je trenirala i igrala s njima pola sezone, ali želja da igra sa svojim najboljim prijateljicama u ŽRK Prelog bila je veća te se vratila u Prelog. Također je bila pozvana i u rukometne klubove Sesvete, Podravku te Lokomotivu, ali nije se htjela odvojiti od svoje obitelji i svoje ekipe iz Preloga. Uvijek je govorila kako će jednog dana, kad još malo odraste otići igrati za neki veći klub. Još uvijek čeka to vrijeme.
Najveći uzor u rukometu bio joj je njezin brat Neven (hrvatski kadetski rukometni reprezentativac) koji se također oduvijek isticao svojom radom, odricanjem i timskim osobinama. No, zbog mnogih životnih prepreka i ozljeda odustao je od rukometa.
Uz Maju, koja je brzo napredovala u rukometu, polako, ali sigurno Elena je počela svoj napredak kao golmanica i sve više dolazi do izražaja u seniorskoj ekipi ŽRK Prelog. Maju i Elenu su kroz njihov rukometni razvoj pratili savjeti njihovih trenera: učitelja Božidara Žegaraca, njihovog prvog trenera, prof. Juraja Delladia, a posljednjih godinu i pol dana savjetuje ih i bodri trener Dubravko Hozjak. Svaki od trenera ih je ponešto naučio, ispravljao pogreške i zajedno s njima bio je ustrajan.
Iako vole rukomet sestrama je prioritet škola. Maja i Elena su učenice Srednje škole Prelog, smjer turističko-hotelijerski komercijalist, 4. razred. Iako imaju mnogo obaveza cure su odlikašice.
Uz sve obaveze cure uvijek nalaze vremena za društvo, a najbolje prijateljice pronašle su baš u curama iz rukometne ekipe ŽRK Prelog koje su im velika podrška kao i one njima, kako na terenu tako i izvan njega. Uvijek daju sve od sebe na terenu. Elena i Maja rado pomažu i u razvoju mlađih igračica u ŽRK Prelog svojim savjetima.
Uvijek su nasmijane, zabavne, ali na sportskom terenu pouzdane. Moramo napomenuti da su sestre Elena i Maja jedne od najaktivnijih igračica ŽRK Prelog na sportskom terenu. Velika su pomoć klubu kod brojnih organizacija događanja vezanih uz klub, npr. sudjeluju na Božićnom sajmu, Danima kruha…
Svi su u ŽRK Prelog jako ponosni što u svojim redovima imamo tako prekrasne osobe, uvijek vedre i nasmijane. Sestre Maja i Elena najbolji su dokaz da je sport od malih nogu, posebno kolektivni, jedan od najbitnijih faktora u razvoju mladih ljudi. Mlade cure, sestre Elena i Maja, odličan su primjer svim mladim curama kako zdravo i zabavno preživjeti mladost.
