Dvadeset godina stvaram tim, a u tom procesu nekoliko puta smo se izmijenili iz temelja. Ne kadrovski, nego prostorno, znanjima i tehnologijama. Želimo li biti u trendu, biti posjećeni i rasti u kvaliteti moramo biti dobra i složna reprezentacija koju gost najčešće ne vidi, ali ju jako dobro osjeća, govori Branimir Tomašić, vlasnik i frontmen restorana Mala Hiža.
Mala Hiža nije tek jedan od restorana u Međimurju. Mala Hiža je godinama u vrhu hrvatske restoranske kvalitete. Ništa se ne događa samo od sebe, posebno ne u gastro zoni koja pršti od konkurencije. Ako se ta činjenica stalno ima negdje u krajičku oka, onda ta budnost jamči. Jamči okusnu senzaciju u šalici, na tanjuru, u čaši.
Došli smo dan pred Badnjak, tragajući za posebnom završnom temom godine na zalazu, istovremeno tragajući za autentičnim okusima i ponudom božićnog stola s međimurskim predznakom. Istinski, došli smo snimiti dva-tri jela, jer sve ostalo, kao, već o Maloj Hiži znamo, a onda smo s kuharima ostali cijeli dan.
Samo smo mislili da znamo!? Branimir je ugodan i ležeran sugovornik, s poštovanjem komentira konkurenciju, govori i razmišlja afirmativno. Iako nemamo moć čitanja misli ispod čela, Branimir je fokusiran na namirnicu, a svako malo hvali odlike članova svojeg mladog tima.
Bruno Herman, Božidar Bais, Darko Šplajt, Karlo Nađ, Valentina Tomašić, Danijela Vuk i Biserka Čurin čine posadu kuhinje koja besprijekorno funkcionira i u danima kad Branko putuje ili se izmješta na Jadran u udarnoj fazi ambrozije.
Ne, ne krijem recepte, svima su dostupni i svi ih često komentiramo, ne kanim s njima u grob – sa smiješkom govori Branimir kad ga pitamo ima li učenik pristup malim tajnama velikog majstora međimurske kuhinje. To smo pitanje postavili upravo u trenutku kad nam je s velikom znatiželjom ponudio nekoliko kriški svoje verzije zimske pogače. Nećemo prešutjeti, prije stavljanja na tanjur obavljene su dvije-tri konzultacije i dodatno začinsko oplemenjivanje s dečkima iz jutarnje smjene. Diskusija je bila kratka, ali ravnopravna i vedra.
Jelovnik Male Hiže je ozbiljna knjiga, živo slovo na papiru.
Osobito živo kad se osvježi plodovima sezone koji se nude u tjednoj ili mjesečnoj ponudi. U ovom dijelu svijeta šparoge, smrčci ili medvjeđi luk su se prvi put gostu upravo tu nudili. Dok nam domaćin to živopisno naglašava, s neskrivenom simpatijom prepričava opažaje iz kuhinje.
Ovaj se zbio jednog kišnog proljetnog dana: Jedan od učenika kuhara odlučio je iskoristiti tek procvalu bazgu. Unatoč kiši, bez sekunde oklijevanja i bez kišne jakne sjeo je, onako u kuharskoj odori, na prvi bicikl u dvorištu i pohitao do obližnje šume, jer, gost je za stolom!!! Ne, nisam mu naredio, ugodno me iznenadio svojom osobnom potrebom.
Niti jedan zalogaj niti gutljaj nisu obično slanje tanjura pred gosta, toga u Maloj Hiži nije bilo niti jednog jedinog dana. Iza svega stoji ozbiljna i dugotrajna priprema svježe i najčešće domaće namirnice iz vlastitog vrta i svinjca ili dobavljena od stalnih i provjerenih proizvođača.
Za okusni pomak u tanjuru važna su i stalna usavršavanja, pažljive analize i komparacije. Možda se pomaci u našoj kuhinji događaju sporo, ali oni se događaju stalno. Privilegija je sporo napredovati! – zadovoljno zaključuje Branimir dok sjedimo kraj otvorenog kamina i ležerno nižemo misli i činjenice.
Podvig je završiti i jednu jedinu širu neprekinutu misao jer gosti stalno prilaze i, makar je tim za prihvat i poslugu vrlo profesionalno uigran, ne propuštaju blagdansko-čestitarski stisnuti ruku domaćinu. Usred bogatog opisa jelena ala pašticada na način Male Hiže eto gosta koji se sa sjevera Europe vraća u Istru, prolazi kroz Međimurje, a u domu se ne želi pojaviti bez pune vreće najbolje međimurske gibanice.
Oprostite, gost je zakon– opravdava se Branimir. Razumijemo. Svi želimo samo ugodne vibre i gosta koji se vraća, a u Malu Hižu se vraćaju zbog sadržaja i izgleda tanjura, vrlo dobre vinske liste, materijala i gradivnih elemenata interijera, uvijek prikladno odabrane glazbe i cjelovitog sklada kojim restoran odiše.
Mala Hiža je obiteljski restoran na adresi Mačkovec 107, udaljen svega 4-5 km od Čakovca. Iza svega stoje supružnici Branimir i Diana, kćer Tanja i sin Tomislav sa svojim obiteljima. Radostan vam Božić i okusna 2017., poželio nam i vam je, uz stisak ruke pri rastanku, maestro Tomašić.
PRSA OD FAZANA
glazirana prsa od fazana sa žara punjena kestenima, sušenom rajčicom i mladim sirom, umakom od višanja, brusnicama i sokom grožđa Izabele, dinstanim crvenim kupusom, pireom od pečene buče, batata i čilija
KUHANI ŠTRUKLI – ZELENJAKI
punjeni pečenom bučom, blitvom i skutom s mrvicama popečenim na maslacu i začinskom bilju, kiselim vrhnjem, pestom od bučinih koštica, lješnjaka i bučinog ulja
KRUHETA
Kruheta s terinom – pečenom rustikalnom paštetom od pačjih prsa, guščje jetre i svinjećeg filea na popečenom domaćem kruhu s finim maslinovim i bučinim uljem, rikulom, džemom od brusnice, filetima naranče, šipkom, dresingom od hrena i vrhnja te mirisnim octom s medom (Izvor: kupiceilonci.com)