Veliko pospremanje kuće uz mirise kolača iz pećnice, koja se ne gasi tjedan dana prije Božića. Tako otprilike izgledaju pripreme za blagdan Isusovog rođenja u cijeloj Hrvatskoj. No, svaki dio naše zemlje Božić slavi na drugačiji način. Običaja, koje su na njih prenijele njihove bake i djedovi, mnogi se itekako drže.
Još odavna ostalo je pravilo da na Badnjak žene u obitelji rano ustaju, u kući sređuju posljednje detalje pred polnoćku te kuhaju kako bi Božić proveli u miru. Ostali ukućani poste do večere, koja prema kršćanskom običaju nalaže ribu.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske obično se sprema slatkovodna vrsta ribe, najčešće šaran, som ili pastrva i to na čitav niz načina. U gulašu, ‘na naglo’, u pećnici s krumpirima… samo je dio onoga što revne domaćice pripremaju ukućanima, kao i gostima koji će pokucati na njihova vrata.
Za Badnjak se kiti jelka, koja se nabavlja nekoliko dana prije. Ispod nje stoje male jaslice te obavezna pšenica, koja se posadila na blagdan svete Lucije, 13. prosinca te koja do Badnjaka obično gusto izraste. Nakit za bor drugačiji je u svakom kraju pa su tako u Prigorju najčešći ukrasi licitarska srca. U zagrebačkom dijelu Prigorja grane su se kitile crvenim ružicama od krep papira, a s vrha jelke, umjesto božićne zvijezde, slavlja je ‘nadgledala’ lutka Marije Terezije.
Badnjak počinje tako što bi gazda kuće unio bor u kuću te izgovorio nagovijest: ‘Daj vam Bog purićov, telićov, guslićov, pune lajte vina, najviše Božjega mira. Da vam čučice sjele kak bum ja sjel’.
Potom se svetom vodom blagoslivlja jelka, a nosi i lončić s kukuruzom, pšenicom, grahom i slamom, koja se stavlja pod stol. Slama se pod stol stavlja i u Zagorju, na polnoćki se blagoslivlja jelo koje stanovnici donesu, a post se prekida kad se jelo donese doma.
Najviše bi se polnoćki veselile mlade Zagorke, koje su na misi mogle, od dečka kojem se sviđaju, dobiti jabuku. Značilo bi to da je mladić ozbiljan u svojim namjerama prema djevojci. Na sam Božić u kuću bi došli čestitati koje su zvali ‘polaužari’. Običaj je nalagao da pri ulasku u kuću čvrsto sjednu na stolac kako bi cijelu godinu kokoši nesle jaja. Badnjak u Slavoniji započinjao bi tako što bi dječaci u ranu zoru posjećivali kuće u susjedstvu i zaželjeli plodnu novu godinu.
Negdje se oživljava tradicija položajenja. ‘Položaj’ postaje onaj tko prvi dođe u posjet pa se kući vrati s dugačkom svinjskom kobasicom oko vrata i punih džepova oraha i suhih šljiva, jabuka i krušaka. Također, na taj bi se dan uvijek darivalo najstarije muško dijete.
Jedan od najstarijih običaja vezan je uz jabuke, koje bi se narezale na kriške i namazale medom, a svaki bi ukućanin morao pojesti barem jedan komad. Razlog tomu je da se ukućani znaju vratiti kući ako se slučajno izgube na putu. U Svetom Martinu u Međimurju odlazak na polnoćku bio je vezan uz ženidbu.
Otac koji je želio oženiti sinove i udati kćeri morao je posljednji izaći iz kuće i prvi se vratiti te otvoriti prozor koji gleda na cestu. Osim na polnoćku ljudi su išli i na misu zornicu, te ‘velu misu’, a djevojke bi se za tu prigodu odijevale u svečane haljine.
Poslije mise slijedio bi svečani ručak, a na jelovniku u Međimurju uz razne pečenke bila bi i hladetina. Potom se odlazilo čestitati rodbini i susjedima. Za Božić je bio vezan još jedan običaj: prvi čestitar koji bi ušao u kuću trebao je biti veseo i dobrog zdravlja kako bi u narednoj godini dom pratila sreća.
Za božićni ručak u Lici tradicionalno se pak sprema bakalar, a fritule su gotovo neizostavne. Žene na Badnjak pripremaju bogat božićni jelovnik, a ručak je na sam Božić svečan i bogat te za stolom okuplja cijelu obitelj. Jede se voće, povrće, meso, razne pečenke, kruh, peciva i brojna druga jela.
