Mnogi kažu kako je rujan ili septembar najljepši mjesec u godini, a sa čime se nije teško složiti. Da je to tako vidi i osjeća se na svakom koraku jer rujan kao niti jedan drugi mjesec u kalendarskoj godini ne donosi toliko plodova, mirisa, umjerene topline i gotovo bajkovite rano jutarnje ili kasno večernje magle, toliko potrebne zrenju grožđa, voća i povrća.
Pohodili smo imanje obitelji Stanka Trstenjaka u Marofu kod Svetog Martina na Muri, koji je definitivno najbolji čuvar i njegovatelj starinskih vrsti cvijeća, voća, povrća i domaćih životinja u regiji, kojoj se pripisuje kako je još uvijek ekološki vrlo stabilna, a etnološki vrlo živahna.
Trstenjak, koji je poznat i kao marljivi skupljač starinskih predmeta, odjeće, obuće, alata, naprava, slika, knjiga i zapisa, jednako je tako revan, kada su u pitanju flora i fauna. Od ranog proljeća do kasne jeseni, a često puta i zimi njegovo dvorište prepuno je života i to onakvog kakav je bio sredinom prošlog stoljeća. Jedinstvena Etnografska zbirka pak svjedoči i o 200-tinjak godina unazad.
Rujan je mjesec u kojem se smjenjuju ljeto i jesen i stoga je poseban, tako lijep, drag i omiljen među ljudima. Na svakom koraku čovjek i dijete može se osladiti raznim voćem, domaćica ubrati sastojke za jelo ili cvijeće za vazu. Trstenjakov vrt ne poznaje nikakva zaštitna ili uzgojna kemijska sredstva, niti u njemu ima mjesta za moderne hibride. Sve je posloženo i uspijeva onako kako je on naučio od svojih roditelja, a oni od svojih i tako u povijest.
Prirodni domaći gnoj tlo čini plodnim, a ručna obrada daje mu sve ono što je povrću i cvijeću potrebno. Grah, mahune, kukuruz, paradajz, paprika, više vrsti graha, zelje bijelo i crveno, krastavci, feferoni, luk, češnjak, krumpir, mrkva, peršin i još dosta drugog voća nalazi se u Trstenjakovom prostranom vrtu, ali sve je to nastao iz vlastito spremljenog sjemenja i to traje godinama.
Jednako je i sa cvijećem. Regine, suhe ruže, vrtne ruže, lejpi dečki, sablice i desetine drugih vrsti bojama i mirisima dovodi čovjeka u jedan lijepi svijet kojeg nisu mogli zatrti nikakvi tulipani i karanfili iz Nizozemske koji su bez mirisa i snage za dulji opstanak u vazi. A tek, guske, pure, patke, kokoši i druge domaće životinje pružaju primjer kakav se rijetko gdje može vidjeti, a u stvarnosti je preslika imanja kakvih je pred šezdesetak i više godina bilo po svuda oko nas.
Ponestaje pisu riječi za opisati idilu kasnog ljeta i rane jeseni na imanju obitelji Stanka Trstenjaka, ali mu ostaje preporuka da posjetite ovo imanje i vidite prošla vremena u današnjem okruženju i od Stanka čujete istinite priče koje će vam se bajkom činiti. I upamtite. Stanko Trstenjak, definitivno je najbolji i naj originalniji kuhar autohtonih međimurskih i prekmurskih jela. Uvijek je nešto od tih hranljivih dragulja na njegovom stolu i svakoga tko ga pohodi on počasti. Vratimo se u stvarnost u Marofu!
