U ponedjeljak je u Belici, a na poziv predsjednika Damira Mesarić iz Međimurske udruge proizvođača merkantilnog krumpira MUPMK-a boravio zamjenik ministra poljoprivrede Tugomir Majdak, dipl.inž.agr.
>>> VIDEO: Priča iz Belice – proizvođači krumpira pred bankrotom
Teme su bile: Moguća zaštita domaće proizvodnje od ‘prodajnih akcija’ u trgovačkim centrima, Osnivanju proizvođačkih organizacija u poljoprivrednoj proizvodnji, te Protekli i budući natječaji kroz ‘Program mjera ruralnog razvoja 2014.-2020.’.
Kroz širu i sveobuhvatno raspravu ‘izravno pogođenih proizvođača’ pokušale su se iskristalizirati smjernice kako proizvođači krumpira ne bi morali strahovati za plasman svojih proizvoda u čemu dakako najveću pomoć očekuju upravo od resornog ministarstva gdje im je Tugomir Majdak bio pozitivan ‘vjetar u leđa’. Skupu se je obratio i općinski načelnik Zvonimir Taradi.
Udruga međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira ovih je dana medijima, trgovačkim lancima, otkupljivačima, proizvođačima, potrošačima, Poljoprivrednoj komori, udrugama proizvođača voća, povrća, mesa i mlijeka i Ministarstvu poljoprivrede poslala otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti. Pismo potpisuje predsjednik Damir Kovačić.
‘Htjeli bismo ukazati na probleme nas proizvođača krumpira kao jedne od važnijih poljoprivrednih kultura, kao i dugogodišnju problematiku u odnosu trgovačkih lanaca i proizvođača. Iz suradnje sa drugim udrugama slični problemi muče sve proizvođače hrane u Republici Hrvatskoj. Proces proizvodnje krumpira je vrlo složen što se tiče agrotehničkih mjera, zaštite i skladištenja da bi tržište bilo zadovoljeno gotovo tokom cijele godine.
To iziskuje velika ulaganja u sjemensku robu, zaštitna sredstva, gnojivo, gorivo, mehanizaciju i skladišta. Mi godinu dana ulažemo da bi dobili odgovarajuće prinose i kvalitetu, a da ne znamo da li ćemo povratiti troškove, a kamoli nešto zaraditi. Uz to većinom cijele obitelji rade na gospodarstvu i to im je jedini izvor prihoda. Također smo ovisni o vremenskim prilikama jer to je ipak “tvornica pod vedrim nebom”.
Proizvođačka cijena bez bilo kakve zarade je 1,30kn/kg, što znači da bi ona trebala biti minimalna 1,50kn/kg da bi proizvodnja opstala, a ako želimo ulagati u nove tehnologije i navodnjavanje da bi postigli veće prinose treba biti i veća. Sad skrećemo pozornost na problematiku trgovine krumpirom. Ove godine započeli smo berbom krumpira puno kasnije nego proteklih godina najprije zbog mraza krajem travnja, a onda zbog uvezenog krumpira iz BIH.
Nije nam jasno kako je RH kao članica EU dopustila uvoz iz BIH u vrijeme kad je našeg krumpira bilo dovoljno za naše potrebe(osim da se stvori umjetni višak u cilju snižavanja cijene). U EU je otkupna cijena tokom srpnja i sada 0,25-0,35EUR/kg (1,90-2,60kn/kg). Naše kolege iz Istre i Dalmacije koji zbog mediteranskog podneblja dolaze na tržište 20-30 dana ranije od nas (10.06.) imali su početnu otkupnu cijenu 3,00-4,00kn/kg. Pod pritiskom trgovačkih lanaca, nelojalnog uvoza iz Egipta, Cipra, Tunisa i BIH i forsiranjem akcija u trgovačkim centrima otkupna cijena je do 15.07. kada smo konačno počeli vaditi naš krumpir (iako smo ga već mogli vaditi 01.07.) pala na 1,80kn/kg.
Napominjem da su nam imputi proizvodnje isti, a cijena nikad. Trenutna zvanična cijena je 1,50kn/kg, ali ga nitko ne kupuje. Unatoč rekordnoj turističkoj posječenosti i povećanoj potrošnji mi ne možemo prodati krumpir po realno isplativoj cijeni. Tako još uvijek nismo počeli sa vađenjem značajnijih količina, osim ako ne popustimo snažnom pritisku prodaje po akcijskim cijenama (dokaz tome je svakodnevno bombardiranje akcija u reklamama). Ovih dana kap koja je prelila čašu je “krumpir na akciji u pola cijene 1,99kn/kg” u jednom trgovačkom lancu.
Znači ako je u maloprodaji 1,99kn/kg, proizvođač može dobiti 0,90kn/kg,a ostalo su pdv, troškovi pakiranja i dostave. To se otima kontroli i zdravom razumu, jer kad cijena padne više se za nas proizvođače ne diže. Svaki od trgovačkih lanaca u RH ima svoje otkupljivače, a oni pak svoje kooperante (nas proizvođače) od kojih otkupljuju krumpir. Znači svaki od nas ima svojeg kupca. Trgovački lanci imaju redovite akcije (svakih nekoliko dana akcija je u drugom lancu, rijetko kad u dva istovremeno).
Oni za akciju od otkupljivača, a oni pak od proizvođača traže nižu cijenu. Tada naruče veću količinu(jer se nadaju većoj prodaji, ali i zbog niže cijene). Nakon akcije prodaja padne (jer je redovna cijena veća), ostanu zalihe u trgovinama (krumpir više nije svjež, kalira, propada,a za to se tereti proizvođača otpisom ili povratom robe ili terečenjem računa) otkup se za taj lanac smanji ili stane jer je akcija u drugom lancu i to je začarani krug.
Tako se izmjenjuju, za svaku akciju traže sve nižu cijenu,a sve preko naših leđa. Napominjem da u tim akcijama svi radimo ispod cijene isplativosti: i mi, i otkupljivači, i trgovci. Akcije (voća i povrća ne samo krumpira, ali on je najčešći jer nije sezonsko povrće nego ga ima gotovo cijele godine) služe da se u reklamama privuku kupci da kupe i druge proizvode. Osim toga u tom “ratu” akcija često se pribjegava uvozu nekvalitetne, nestandardne robe po dampinškim cijenama, samo da bi se nas ucijenilo. Mi trebamo predati krumpir standardne kvalitete, a velike količine robe 3. klase (sitnija kalibraža, nepravilan oblik, koja krastica) bacamo, dok se kod uvoznog to tolerira.
U EU postoji praksa da se najprije otkupi krumpir u krugu od 50 km od nekog otkupnog ili trgovačkog centra, a tek kad ga ponestane dopušta se dostava iz drugog kraja države, a kamoli da se uvozi dok imaju dovoljno svojeg. Kod njih je praksa da se u slučaju nepoštivanja etike i pravila u lancu prodaje održavaju dobro organizirani masovni prosvjedi, što ćemo biti primorani organizirati i mi u suradnji sa drugim udrugama proizvođača povrća, voća, mlijeka, mesa i drugih.
Imamo i problem kod redovnih cijena. Razlika u otkupnoj i maloprodajnoj cijeni je 100/200% (otkupna cijena je na pr. 1,50kn/kg, a maloprodajna 3,50-6,50kn/kg ovisno o pakiranju, ovo su redovne cijene izvan akcije). Svi troškovi ulaganja u proizvodnju, cjelogodišnji trud i rad stoji 1,50kn/kg i tu nas se stalno zakida,ucjenjuje, ne plaća redovito što dokazuje da od cijene koju plaćaju potrošači najmanje dobije proizvođač. Rokovi plaćanja su dugi 45-60 dana i rijetko gdje se poštuju (često se zavuku i više od 120 dana).
Apeliramo na sve kojima je ovo pismo upućeno da razmisle dali je kome u interesu da propadaju obiteljska gospodarstva, koja su generacijama stvarana i dali je potrebno uvoziti ono čega možemo imati dovoljno. Poznato je da uvozimo robu niske kvalitete, jer je samo takva konkurentna cijenom našoj robi visoke kvalitete. Proizvođaču koji ima proizvodnju od 500 t krumpira samo 0,20kn/kg niža cijena znači gubitak 100 000.00 kn, a potrošaču koji kupuje 250 kg na godinu 0,20 kn/kg to je ušteda od 50.00 kn na godinu.
Već neko vrijeme govori se o nacrtu “zakona o poštenoj trgovačkoj praksi” (točan naziv još nije poznat), koji se ne miče sa mrtve točke. Zbog svega navedenog smatram da je potrebna javna rasprava, komunikacija između svih zainteresiranih strana i tima koji se bavi izradom nacrta zakona koji nas se itekako tiče. Također je važno o tome javno govoriti da se stvori prava slika o ne fer ponašanju prema proizvođačima od strane trgovaca, kao što je bio slučaj sa zakonom o pravima potrošača.
Udruga međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira predlaže:
1. Da se donesu jasna pravila za akcije voća i povrća u trgovačkim lancima: da to bude najviše 2 puta godišnje u pojedinom trgovačkom lancu,da se to odvija u dogovoru svih stranaka u lancu prodaje.
2. Da cijena voća i povrća ne smije biti ispod granice isplativosti za proizvođača.
3. Da se ne uvozi nekontrolirano vrsta voća i povrća kojeg proizvodimo dovoljno.
4. Da se voće i povrće iz uvoza strogo kontrolira od strane inspekcija RH,da je u skladu sa našim zakonima i pravilnicima o standardu i kvaliteti.
5. Da se uvezeno voće i povrće koje ne zadovoljava naše zakone i propise o kvaliteti ukloni sa tržišta i sankcionira uvoznika
6. Da za naručenu i predanu robu naručitelju više ne može biti terećen proizvođač, već je za nju odgovoran isključivo naručitelj, bez bilo kakvih terečenja, povrata i odbitaka.
7. Da se odredi rok plaćanja isporučene robe koji se strogo mora poštovati,da naručitelj ispostavi dostavljaču instrument osiguranja plaćanja,da za nepoštivanje roka plaćanja dobavljač ima pravo na zatezne kamate.
8. Da se odrede sankcije ili kazne u slučaju nepoštivanja zakona.
Podržavamo inicijativu da se smanji PDV na poljoprivredne proizvode i repromaterijal kako bi bili konkurentniji u odnosu na države u EU, kao i na ostale, pogotovo one u našem okruženju.’
