Bezstupanjski ili CVT (Continuously Variable Transmission) mjenjači svrstavaju se među automatike, no posebno mjesto među njima zaslužili su zahvaljujući svojoj specifičnoj osobini da omogućavaju prijenos momenta kroz praktički beskonačan broj omjera. U praksi to znači da je automobile s njima moguće voziti bez ‘šaltanja’, poput skutera, pa je razumljivo da mnogi vozači koji vozilo nabavljaju prvenstveno za vožnju gradom ozbiljno razmišljaju o njihovoj nabavci.
Barem u teoriji, ovakvi bi mjenjači trebali biti vrlo učinkoviti i uglađeni, no nije tajna da bezstupanjski mjenjači u vozačkim kuloarima nisu na posebno dobru glasu. Koji je tome razlog, pokušali smo saznati od Elvisa Novosela iz specijaliziranog servisa.
Prema njegovim riječima, bezstupanjski mjenjači doista mogu predstavljati dobar izbor za mali gradski auto, s ne pretjerano jakim motorima i relativno malim opterećenjima koje trebaju odraditi u životnom vijeku. No, nastavlja, takvi su mjenjači u posljednjih desetak i više godina ugrađeni i u nemali broj većih i znatno zahtjevnijih auta, kod kojih se nakon određenih godina eksploatacije ipak mogu očekivati problemi. Konkretno, kaže, riječ je o nekih 70.000 kilometara, nakon kojih treba biti posebno oprezan.
– Netko se, naravno, odveze i po 200 i 250 tisuća kilometara bez ikakvih problema, no to nije pravilo pa mislim da ih je pri kupnji rabljenog automobila ipak bolje izbjegavati, kaže Novosel. Za one koji ovakav savjet ne misle poslušati ili već imaju automobils CVT mjenjačem, nekoliko je tipskih kvarova koji ih mogu zadesiti.
Možda i najčešći među njima manifestira se podrhtavanjem i cukanjem te sve izraženijim zvucima poput struganja u mjenjaču. U toj se fazi stvari još možda i daju spasiti jer je moguće da mjenjač samo treba nanovo kalibrirati ili mu doliti ulja, no prema iskustvu servisera nemali broj vozača kao da izbjegava čuti spomenute zvukove. U tom slučaju problemi, dakako, postaju sve veći i veći. Primjerice, jedan multitronic iz Audija A6 iz 2004. godine u servis je došlepan tek nakon što je završio u ‘Safe modu’, gdje su majstori nakon rasklapanja mogli konstatirati tek totalnu štetu na mjenjaču.
Popravak nije bio isplativ jer je trebalo zamijeniti većinu dijelova, uključujući blok ventila te variomat s lancem. Uzrok problema ležao je u isluženosti jer se radilo o rabljenom primjerku iz uvoza kojemu u posljednjih deset godina i 250.000 km nije niti promijenjeno ulje, a kamoli obavljen ikakav drugi zahvat.
Ulje u CVT mjenjaču trebalo bi mijenjati jednako često kao i ono u motoru, dakle jednom godišnje ili svakih 30 tisuća km. Jer koliko god skupo bilo, ono je uvijek jeftinije od popravaka. Ili, u najgorem slučaju, nabavci zamjenskog odnosno novog mjenjača. Ovisno o vrsti kvara i stanju cijelog sklopa, trošak se može popeti i do 80.000 odnosno 120.000 kn za tvornički reparirani odnosno novi mjenjač za, primjerice, Nissan Murano. Ima, doduše, i jeftinijih rješenja: iz Amerike ga je moguće naručiti za oko 22.000 kn plus troškovi dostave, no ni to nije neka sreća…
Izvor: Jutarnji.hr/autoklub
