Svaka stopa zemlje Hrvatske, Slovenije i Austrije u ovom dijelu Europe natopljena je krvlju hrvatskih domoljuba i drugih naroda, kojima je krivica bila što nisu pripadali jugoslavenskoj vojsci, ideji i politici i zbog toga su ih Titovi krvnici poklali i pobacali gdje su mogli i stigli, u jame, rovove, vrtače, rijeke i potoke
Šezdeset ljudi iz Općine i Župe Selnica predvođeni načelnikom Ervinom Vičevićem i župnikom velečasnim Tomislavom Leskovarom obišlo i pohodilo je više mjesta krvave prošlosti hrvatskog naroda po završetku II. svjetskog rata. Prva postaja bio je Macelj, mjesto stradanja tisuća ljudi, uglavnom hrvatskih vojnika i civila koje su pogubili pripadnici Titove vojske i pobacali ih u razne jame po okolnim šumama.
Kod spomen crkve položeni je vijenac i zapaljene su svijeće, a više o žrtvama Maceljskih šumi govorili su Dragutin Šafarić i Josip Kolarić osobe koje se bave istraživanjem komunističkih i partizanskih zloćina nad pripadnicima onih koji se nisu borili za jugoslavensku ideju.
Sljedeća postaja bila je Huda jama u Sloveniji, gdje je pred ulazom u rov ‘Sveta Barbara’ u kojem je zvjerski umoreno tisuće ljudi služena Sveta misa koju je predvodio nadbiskup Marjan Turnšek u zajedništvu s monsinjorom dr. Milom Bogovićem donedavnim gospićko-senjskim biskupom i Egonom Kapelarijem umirovljenim biskupom iz Graza te drugim svećenicima.
Martina Prevejšek iz slovenskog ‘Društva za uređenje prešućenih grobova Huda jama’, kazala je kako je sramota što u 21. stoljeću u Sloveniji nije moguće pijetetno pokopati svoje mrtve, čiji posmrtni ostaci zagubljeni i zaboravljeni leže u rudarskim rovovima, jamama, vrtačama i nasipima.
– Zabrinjavajuće je kako u Sloveniji u trećem tisućljeću unatoč brojnim dokazima mnogi nisu spremni kazati ‘Počinjen je zločin’ i priznati krivicu. Imamo zloćin bez zločinca. A žrtve poslijeratnog Titovog i komunističkog zločina su Slovenci, Hrvati, Nijemci, Srbi, vojnici, muževi, žene i djeca pobijanih na najokrutnije načine na 600 pronađenih grobišta na slovenskoj zemlji, naglasila je Prevejšekova.
Članovi društva pred ulazom u Barbarin rov izvjesili su desetak metara dugi transparent s natpisom ‘Tito ubojica i zločinac’, a mladež Selnice položila je vijenac i zapalila svijeće. Na ovom tradicionalnom obilježavanju komunističkih zločina bili su predstavnici slovenskih i austrijskih vlasti, ali iz Hrvatske nikoga nije bilo, što dovoljno govori koliko je i aktualnoj domoljubnoj vlasti stalo do žrtava komunističkih progona. Govorio je tek povjesničar prof. dr. Josip Jurčević.
Iduća postaja i glavni cilj selničkih hodočasnika bilo je ‘Blajburško polje’ mjesto gdje su saveznički vojnici Titovim partizanima predali desetke tisuća pripadnika hrvatskih vojski, civila, svećenika, redovnika te drugih naroda koji su na ‘Križnom putu’ podnijeli poniženja, mučenja i smrt. Ovdje su hodočasnike dočekali te im govorili o ‘Blajburškom polju, žrtvama i spomen obilježju’, Ilija Abramović, dugogodišnji predsjednik ‘Počasnog bleiburškog voda’ i sudionik poslijeratnog ‘Križnog puta’ i Jakov Vrdoljak, jedan od čuvara Spomen obilježja.Kod Spomen obilježja i na groblju u Bleiburgu položeni su vijenci i zapaljene svijeće, što je učinjeno i u Teznom kod Maribora, isto tako mjestu masovnih grobnica tisuća hrvatskih rodoljuba.
Svi su na kraju ustvrdili kako je svaka stopa hrvatske, slovenske i austrijske zemlje u ovom dijelu Europe natopljena krvlju tisuća Hrvata, te kako je bolno što niti jedna hrvatska i slovenska vlast, bilo koje opcije do danas nije bila u stanju javno prokazati krivce i počinitelje za ove zloćine, a još tužnije je što svjedoci tih događaja i danas šute i tako onemogućuju žrtvama spokoj i dostojan pokop.
