Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Goran Hoblaj (36) iz Murskog Središća je diplomirani ekonomist koji trenutno živi i u radi u Beču kao direktor trgovanja državnim obveznicama u Erste banci. Životno i poslovno iskustvo stjecao je u Sjedinjenim Američkim Državama i Zagrebu, a danas svoje poslovne uspjehe gradi u samom sjedištu jedne od najvećih europskih banaka.
Pripadnik je gimnazijske generacije koja je dala mnogo uspješnih znanstvenika i ekonomskih stručnjaka pa je još u srednjoškolskim danima nizao brojne uspjehe na natjecanjima iz društvenih i prirodoslovnih predmeta. Iako, kako sam kaže, tada nije bio ni svjestan kakvu kvalitetnu školu pohađa, znanje koje je u njoj stekao otvorilo mu je vrata uspješne karijere.
Riječko okruženje kao poticaj za napredovanje
Nakon mature upisao je studij ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, čime je objedinio svoj matematički talent i dobro poznavanje društvenih predmeta.
– Za studij ekonomije odlučio sam se s idejom o primjeni matematičkog znanja i talenta u dinamičkom okruženju, u odnosu na statičko okruženje u samoj matematici. Tako sam barem vidio ekonomiju u odnosu na studij matematike. Financije i bankarstvo je bio smjer koji je postojao u Rijeci, a gledano iz današnje perspektive, bila je to izvrsna odluka – kaže Goran.
Svatko tko je studirao u Rijeci može se složiti s njegovim mišljenjem o tome gradu.
– Rijeka je vrlo različit grad od Murskog Središća ili Čakovca, ali i slična u nekim aspektima. Ljudi su vrlo otvoreni i srdačni, no narječje je potpuno različito. Mediteranska klima daje posebni gušt u većem dijelu godine, a čak se s vremenom naviknete i na buru. Sjećam se prvih dana u Rijeci i pjesme “People are strange when you are stranger” grupe The Doors, koju sam pjevušio šetajući, s obzirom na potpuno novu okolinu i samo nekoliko ljudi koje sam tamo tada poznavao – nadovezuje se Goran.
U studentskim obavezama sjajno se snašao, a ono što smatra najvažnijim za uspjeh, osim truda i upornosti, jest okružiti se kvalitetnim ljudima koji žele učiti i kontinuirano napredovati. Upravo je takav bio i Goran, a kao demonstrator na studiju imao je prilike surađivati s kvalitetnim profesorima i asistentima, sudjelovati u organizaciji nekoliko međunarodnih konferencija, a bilo mu je ponuđeno i radno mjesto asistenta nakon stjecanja diplome.
Promjena svjetonazora uslijed blizine “američkog sna”
Međutim, Goranovi planovi bili su drukčiji, a na njega je značajno utjecalo i iskustvo koje nemaju svi priliku doživjeti. Studentsko putovanje u Sjedinjene Američke Države promijenilo je njegov pogled na svijet.
– Uz sezonski posao konobara u restoranu na obali New Jerseya te u Nacionalnom parku Yellowstone naredne godine usavršio sam engleski, iskusio rad u multikulturalnoj sredini te nakratko zagrebao “američki san”. Po prvi put sam iskusio kako je moguće uz trud i zalaganje zaraditi pristojne novce u uređenoj državi – govori Goran.
Uz surfanje na valovima oceana, noćne izlaske s prijateljima u New Yorku, gledanje zalaska sunca u San Diegu, ispijanje koktela u Miami Beachu, vožnju Harley Davidsonom te uživanje u nepreglednim prirodnim ljepotama američkih nacionalnih parkova, skupio je novu životnu energiju i spremio se za traženje posla u struci u Zagrebu.
Zaposlenje je pronašao u riznici Erste banke gdje je bio zadužen za trgovanje i pružanje likvidnosti na državnim obveznicama, nakon čega je bio prvi hrvatski “market maker” na nekoliko dionica na Zagrebačkoj burzi.
U vrijeme kada je bio direktor trgovanja proizvodima novčanog i deviznog tržišta te tržišta obveznica, poslovanje se udvostručilo te je riznica Erste banke postala prva u Hrvatskoj uz, kako napominje Goran, značajnu višu razinu zadovoljstva klijenata, a sve to u razdoblju kad je konkurencija izlazila s tržišta uslijed smanjenih prihoda i povećanih potreba za ulaganjem
Bečki zaokret
Rezultati koje je ostvario u Zagrebu bili su zapaženi i u austrijskom sjedištu banke pa se prilikom otvaranja novog radnog mjesta direktora trgovanja državnim obveznicama na razini Grupe u Beču otvorila nova prilika za Gorana. On i supruga odlučili su prihvatiti izazov i preseliti se u Beč.
Na sadašnjem radnom mjestu vodi internacionalni tim iskusnih stručnjaka koji kontinuirano stvaraju cijene obveznicama srednjoeuropskih zemalja, a osim koordinacije s članovima tima, njegov radni dan podrazumijeva i prisustvo na brojnim sastancima, praćenje pokazatelja rizika, praćenje kvalitete cijena, komunikaciju s prodajnim osobljem te zauzimanje i zatvaranje kratkoročnih pozicija. Povremeno ga poslovna putovanja odvedu u europske metropole poput Londona, no svako novo razdoblje sa sobom nosi nove izazove:
– Gledajući unazad, bilo je puno velikih prilika i neprilika. Uostalom, financijska kriza kakva se događa jednom u generaciji pokosila je mnoga radna mjesta i mnoge “tradere”. Sjećam se vrlo teških dana tijekom 2008. godine kada su se događale velike promjene na financijskim tržištima. Tada nije bilo lako ostati hladne glave. Vjerujem da je uz sav trud i znanje u takvim situacijama potrebno i mnogo emocionalne inteligencije, ali i malo sreće.
Ipak, Goran je svoju sreću pronašao u Beču, gradu za koji vjeruje da je doista jedan od najkvalitetnijih svjetskih gradova za život.
– Često nas vikendom posjećuju prijatelji iz Hrvatske i pitaju me kako je živjeti u Beču. Objektivni pokazatelji sami daju odgovor. Uređeni su parkovi, igrališta za djecu, javni prijevoz je vrlo točan i redovit, a red, rad i disciplina ističu se na svakome koraku. Istovremeno, ponuda edukacijskog, kulturnog i zabavnog programa za svakog je vrlo bogata. Sve u svemu, grad je dovoljno velik, a nije glomazan i stresan – kaže Goran.
Kao Međimurcu, nije mu se bilo teško priviknuti na austrijski način života jer je mišljenja da su i Austrijanci i Međimurci organizirani, radišni i štedljivi ljudi koje vole svoje slobodno vrijeme provoditi u prirodi uz kvalitetnu domaću hranu i vino. Što se tiče situacije u Hrvatskoj, Goran vjeruje da bi to bila daleko organiziranija, pravno sigurnija i ekonomski uspješnija država da je vode obrazovani i uspješni Međimurci.
On na svojem daljnjem obrazovanju i usavršavanju svakodnevno radi, a posebno je oduševljen stručnim audio knjigama koje sluša u hodu putem aplikacije Audible. I dalje želi napredovati u karijeri, a o tome hoće li to biti u inozemstvu ili u Hrvatskoj, odlučit će u narednim godinama.
– Naša kći Nela trebala bi za dvije-tri godine krenuti u školu pa ćemo tada odlučiti hoćemo li ostati u Beču i sljedećih 12 godina ili pak ćemo se vratiti u Hrvatsku. U svakom slučaju, sve opcije su otvorene – završava Goran.
