Vraćamo se ovog tjedna opet na naš čakovečki plac. A i ovo vrijeme poigrava se s nama, sunce, kiša, jak vjetar, pa čak i mraz koji je nanio velike štete našim vrijednim uzgajivačima. Kratke i duge majice pa čak i zimske jakne. A i ljudi su se nekako uspavali. Plac je poluprazan, no nadamo se i dalje dolasku lijepog vremena. Ovog tjedna za oko su nam zapele:
Šparoga je biljka iz porodice ljiljana koja raste samoniklo, ali se i uzgaja, pa se u mnogim zemljama koristi kao delikatesno povrće. Višegodišnja je biljka s jako razvijenim podzemnim dijelom i svijetlo zelenim ili ljubičastim vrhovima, a bere se 8-10 godina.
Premda je ta kultura u nas relativno malo proširena, šparoga raste kao samonikla biljka uz priobalno područje gdje se počinje brati već u ožujku. No u zadnje vrijeme se i u našem podneblju u Međimurju počela više uzgajati. Njezina je najveća vrijednost u ljudskoj prehrani bogatstvo mineralnim tvarima i vitaminima.
Najbogatija je kalijem, zatim fosforom, sumporom, kalcijem i magnezijem. Sadrži dosta mikroelemenata kao što su željezo, bakar, cink, fluor i jod. Šparoge su odličan izvor folata i vitamina C; dobar izvor tiamina i vitamina B6; dok su osrednji izvor vlakana, vitamina A, bjelančevina, riboflavina, niacina i magnezija. Mogu se koristiti kao dodatak juhama, fini nadjev prhkim pitama i palačinkama, prilog mesnim i ribljim jelima te kao dio miješanih i složenih salata. U nas su svakako najpoznatije šparoge u kombinaciji s jajima, kojima možete dodati i šunku, pršut, parmezan ili račiće. U kombinaciji s morskim plodovima šparoge će biti prava delicija.
Kala pripada porodici Araceae u koju spadaju Anturijum, kaladijum i neke druge vrste koje se kod nas uzgajaju kao sobno bilje. Kala je trajnica, a hoće li biti zimzelena ili ne ovisi o uvjetima staništa, prvenstveno o količini oborina. U mirovanju se nalazi u periodu kada nema dovoljno vlage. U visinu naraste od 40 cm do 1 m. Ima bujne streličaste listove čija veličina ovisi o količini svjetla. Listovi su građeni vrlo zanimljivo. Imaju zatvorene puči što onemogućuje transpiraciju pa tako sprječavaju gubitak vode u vrućim mjesecima i omogućuju rast i u nepovoljnim uvjetima.
Cvjetovi se javljaju gotovo tijekom cijele godine, no cvatnja je najintenzivnija od kolovoza do siječnja. Cvijet kale je klip, obavijen pricvjetnim listovima bijele boje. Osim u bijeloj boji danas zahvaljujući oplemenjivanju mogu biti kremaste, žute, crvene, roze ili zeleno bijele. Može se razmnožavati dijeljenjem i sjemenom. Ako koristimo sjeme, treba ga sijati u proljeće, u pjeskoviti supstrat i samo lagano prekriti njime. Kada biljke izniknu, presade se u tegle ili vrt. Ukoliko se za razmnožavanje koristi mesnati gomolj, biljka se može razmnožavati u fazi mirovanja. Gomolj se zasadi na dubinu od 5 cm. U vegetaciji se može razmnožavati dijeljenjem tako da oštrim nožem odrežemo dio biljke s korijenovim sustavom i zasadimo ga na željeno mjesto.
Za uspješan uzgoj potrebno je humusom bogato dobro drenirano tlo. Cvatnja je uvjetovana količinom svjetlosti. Biljku zato treba saditi na polusjenovita mjesta. Možete ju posaditi i na direktno sunce, ali joj tada treba osigurati uvijek dovoljno vlage. Ako ju posadite u duboku sjenu, imat će bujno lišće, ali će izostati cvatnja. Kod nas ju možete uzgajati u vrtu ili u loncima, a preko zime je potrebno gomolj izvaditi i spremiti te u proljeće ponovno zasaditi.
Đurđica je trajna biljka s podzemnim člankovitim i debelim razgranatim korijenjem iz kojih izbijaju stabljike visine 15 – 20 centimetara, s dva duguljasta, jajolika i na vrhu zašiljena lista. Na stabljici se razvijaju lijepi i mirisni zvonoliki viseći bijeli cvjetovi, smješteni u nizu. Plod je crvena bobica. Ugodna je mirisa, a okus je ljut i gorak. Raste na krčevinama svijetlih bjelogoričnih šuma, u šumama hrasta, šikarama, na brdskim livadama te u vrtovima.
Konzumacija bobica, žvakanje listova te sisanje cvjetova može izazvati mučninu, povraćanje, itd. Kod trovanja đurđicom valja piti mlijeko u kojem se kuhala hrastova kora, ili uzeti drveni ugljen i izazvati povraćanje do lječničke pomoći. Veće doze izazivaju sigurnu mučninu i povraćanje, a kod nekih osoba i poremećaj rada srca, uz jako mokrenje.
