Kolinda Grabar Kitarović, hrvatska predsjednica, brojnim opstrukcijama, zaprekama i podmetanjima unatoč pokazala je kako se vodi država, dok s druge strane Tihomir Orešković, hrvatski premijer luta šumama koje ne poznaje, a nema dovoljno mudrosti i hrabrosti popu kazati pop, a bobu bob.
Ne znam što je središćanskom gradonačelniku Draženu Srpaku sve ovo trebalo, premda ga razumijem kada kaže kako i njegovo dijete ima pravo raditi i osposobljavati se. Povjerenstvo za sukob interesa je utvrdilo kako sumnje u sukob interesa u ovom slučaju postoje, a Srpak kao iskusni političar trebao je znati što smije i može.
Nije smio sina uzeti na posao u Gradsku upravu ne samo zbog tamo nekog povjerenstva nego zbog ‘seoskih baba’ koje mu broje svaki korak i vlas na glavi. Nema sada smisla niti koristi od propitivanja tko je podnio prijavu Povjerenstvu za sukob interesa, premda se govori kako je prijava poslana iz kruga Srpakovih ‘prijatelja’ i kako ovo nije jedina, jer, opet navodno poslane su ili se pripremaju prijave zbog dodjeljivanja komunalnih radova u gradu godinama jednoj te istoj tvrtki, a što posebno muči druge središćanske poduzetnike, kao i o eksploataciji šljunka po ne za sve jednakim kriterijima ili cijenama i još nekih mnogima ili pojedinim ljudima ne sasvim normalnim pitanjima.
Za Srpakovoga mandata jako je puno i dobroga napravljeno, ali sada o tome nitko ne govori. Govori se o prijavi za sukob interesa. Gradonačelnik Srpak to vjerojatno ne čuje jer se godinama druži s ljudima koji baš i nisu dostojni biti u krugu prvog čovjeka najsjevernijeg hrvatskog europskog grada. Vrijeme je da se Srpak osluhne što i drugi misle, žele i mogu. Kaže jedan žestoki više HDZ-ov nego gradonačelnikov oponent kako bi za Srpaka najbolje bilo da podnese ostavku, jer to bi bio njegov časni čin. Hm?!
Mislim si kako je ovog trenutka teško biti predsjednik NK Hajduk i vidjeti kako GNK Dinamo Zagreb gazi sve pred sobom i kada ‘filijala’ gazi ‘majstora s mora’ koji to odavno nije, ali vole Brbić, Pavasović, Torcida i Naš Hajduk da im se tako ‘tepa’, pa makar i sa ironijom. Vrijeme je da se za splitskog Hajduka napravi liga u kojoj će igrati sam sa sobom, da suci budu Nenad Stazić, Željko Jovanović i Tomislav Židak. Možda bude prvak u toj ligi, jer u kojoj se sada ‘prenamaže’ nema nikakve šanse još 10 godina, nakon što vidimo kako Dinamova mladež korača Europom.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grbabar Kitarović muški se nosi sa svim poteškoćama, podmetanjima i opstrukcijama i na veliko zadovoljstvo Hrvata i Hrvatica te manjeg dijela ostalog ljudstva u Lijepoj našoj Domovini, stvara ozračje kakvo nam je potrebno u zemlji većinski kršćanskog svjetonazora i vrijednosti. Isto se ne može kazati za premijera Tihomira Oreškovića, koji i nakon mjesec dana koliko je na vlasti nije naučio niti jednu hrvatsku riječ, a niti je otkrio među kakve ‘magistre’ je došao.
Skoro tri tjedna mu treba da odluči što će sa ‘obavještajcem’ Lozančićem kojeg je predsjednica države već prekrižila. Ne zna dragi premijer podržati ili ne Miljana Brkića za ministra hrvatskih branitelja, a nije baš siguran je li ministar Hasanbegović baš najbolji izbor. I još puno toga Orešković ne zna ili ne želi znati i ponaša se kao oporbenjak svoje Vlade, poput MOSTa u Hrvatskom saboru i Vladi. Kad se sjetim kako je Tuđman u kratkom vremenu ustrojio vojsku, policiju, nacionalnu valutu i stvorio državu, a ovi ne mogu u miru u klimatiziranim uredima ili dvoranama sastaviti ministarstva i Vladu. Ili, kako je brzo Kolinda riješila sa Šeksom.
Zaista je nevjerojatno koliko snažno i britko SDP i njegovi koalicijski partneri ustraju na traženju fašista i ustaša među pripadnicima Hrvata i Hrvatica, poglavito među članovima Rodoljubne koalicije. A siguran sam kako i sve misleći ljudi kako fašista i ustaša u ovoj Hrvatskoj nema. Kako onda postoje antifašisti?
Ali ‘Hrvatska raste’ niti malo snažnosti i britkosti ne pokazuje kada je u pitanju hrvatsko gospodarstvo koje je i njima zahvaljujući u velikim problemima. Slušam kako na području Benkovca ne postoji vodovodna mreža i druga infrastruktura. Koliko znam Benkovac je pet godina bio u sastavu SAO Krajine, pa što im onda njihovi vođe nisu izgradili vodovod i ceste, ili barem zadržali onakve kakve su okupirali.
Minulo je Stepinčevo i od hrvatskih biskupa smo o blaženiku čuli ono što svi znamo, da je bio veliki Hrvat, veliki Katolik, veliki rodoljub, čovjek, svećenik, biskup, kardinal i patnik. Ali nismo čuli niti jednu rečenicu o nezapamćenom odlukom Pape Franje da o Stepinčevoj svetosti raspravljaju oni čiji su predstavnici i vjernici Stepinca živoga proganjali i crkve njegove rušili, vjernički puk klali i proganjali.
Nitko normalan ne očekuje da hrvatski biskupi i Crkva u Hrvata papi okrenu leđa, jer upravo to je želio ‘naš maršale prvi’, ali očekuju da se Papi Franji kaže kako nije u redu slušati četničkog vojvodu Nikolića, umišljenog Vučića i mrzovoljnog Irineja. Ako Franji nešto nije jasno neka bita Batelju, Kolarića ili jednostavno hrvatski katolički i vjernički puk.
Šutnja često puta nije zlato, gospodo biskupi. Nama o Stepincu ne trebate kazati niti riječ, mi smo svoje rekli kada smo kako djeca pohodili njegov grob u zagrebačkoj prvostolnici, kada u školama nismo odgovarali na pitanja o Stepincu, kada smo hodočastili Mariju Bistricu gdje je najveći hrvatski prijatelj Sveti Ivan Pavao II. mučenika Stepinca proglasio blaženikom i kada smo u Krašiću slavili 100. obljetnicu blaženikovoga rođenja.
FINA, odvjetnici, javni bilježnici, općinski i gradski uredi i svakojaki likovi iz dana u dan obrušavaju se na poniženi i osiromašeni hrvatski puk, otkidajući mu novce koje si posuđuje da proživi ili one koji na kapaljku pada na račune. Ovrhe, ovrhe i ovrhe riječi su kojima barataju moćnici ne pitajući se kaka i zašto ljudi koji su do pred nekoliko godina podmirivali svoje obveze to više ne čine. Ne čine jer su pokradeni, ostali bez posla i plaće, a ne zato što ne žele.
Ali to činovnike i bogatune ne zanima. Revni su ovršitelji kada treba satrti hrvatskog malog čovjeka, kao što su saborski zastupnici revni kada nekome od ljudi zaslužnih za slobodu Hrvatske treba skinuti zastupnički imunitet, ovog tjedna to je učinjeno generalu Branimiru Glavašu, koji je obranio Osijek. S druge strane ili preko Drine vojvoda Šešelj koji je po napačenoj Hrvatskoj orgijao i na pokolje poticao, derneke i kirvaje održava, što hrvatske vlasti i oporbu niti malo ne uznemiruje. Važno je našim vođama da su generali HVO-a u Hagu, Merčep u Remetincu, Jastreb u postelji, Gotovina među ribama, Norac bez prava glasa, Glavaš pred ponovnim zatvaranjem, a Bobetko i Brodarac u grobu.
Tužan je danas Hrvat u europskoj Hrvatskoj i samo ako je tiho i ako ima novce da poplati sve one koji se nad njime naginju – dobar je Hrvat. Teško je biti ponosan i domoljuban Hrvat danas kada nam tuđinci gotovo sa svime upravljaju i kada nam premijer teško riječ hrvatsku izgovara. Domovina mnogim nam je problemima opterećena i odasvud napadana. Napisao je Antun Gustav Matoš: ‘Domovino moja, tvoje sunce pada, ni umrijet za tebe Hrvat snage nema, dok nam stranac, majko, tihu propast sprema’.
Bogu hvala da se naši vinari ne daju i sada im pjenušci u podrumima vriju, za čast i slavu vinima hrvatskim i vinarma međimurskim!
