U našem svijetu postoji toliko divnih konotacija vezanih za hranu: dobra i loša hrana, hrana za siromašne i za bogate, eko hrana, fast food itd. Na žalost danas je prehrana postala biznis kao i sve drugo uz poznatu krilaticu naših baka: jedi, jedi, jedi još!
Dolazi vrijeme blagdana, što znači neprestano papanje. Jedem kad sam gladan i kad nisam gladan, ali moram pojesti jer tako je fino i ne mogu više disati, ali, evo, još samo jedan komad.
Želudac će mi eksplodirati, spava mi se, čak mi ide malo i na povraćanje, ali mogao bih još nešto ugurati u svoje tijelo. Svima nam je poznati taj osjećaj, svakom biću, baš svakom, osim možda ljudima u Africi…
Siromašniji jedu zdravije
I danas se također vidi da čovjek koji si može priuštiti više, u pravilu jede lošiju dehidriranu konzumnu robu kupljenu u dućanu, a siromašniji slojevi društva zapravo jedu prirodniju hranu bogatiju hranjivim nutrijentima: grah, zelje, poriluk, kelj i nema se drugo. Ljudi u Indiji koji jedu brdo povrća i začinskih biljaka gotovo da ne poznaju bolesti poput dijabetesa, Parkinsonove bolesti itd.
A šta je sa bretarijancima, koji fakat niš’ ne jedu i zdravi su k’o dren! I tu ne govorim o bulimiji i anoreksiji, nego doista o čistom bretarijanstvu. Postoje li stvarno takvi ljudi? I o čemu se tu zaista radi? Zašto se ljudi koji poste osjećaju tako dobro i puni su energije? Zašto se osjećamo puni snage, vitalnosti i liječimo se kad smo samo na svježe iscijeđenim sokovima?
Kada su životinje bolesne, ne jedu
Jeste li se ikada zapitali i analizirali zašto sve što unesemo u naše tijelo izlazi u obliku neke vrste sekreta: sluzi, urina, plinova, krvi, izmeta? Da li je savršen organizam zapravo samo mašina za procesuiranje i prerađivanje hrane kako bi ju opet samo izbacili iz organizma van?
Kada su ljudi i životinje bolesni, tada gube apetit. Životinje poste tako dugo dok se ne izliječe, tek tada počinju s unosom hrane. Mi ljudi također se lakše izliječimo od svih bolesti kada postimo i na sokovima smo. Tada je izlječenje brže nego kada jedemo.
Život na prani i čistoj svjetlosti
Bretarijanci su ljudi koji niti jedu niti piju, već žive od prane – žive svjetlosne energije. To je osoba koja nije na postu ni na detoksifikaciji, nego živi u jednom drugačijem stanju svijesti. E sad i svi vi i urednik mislite: E mala, ovaj put si fakat zabrijala! Ali, da vidimo dalje…
Dakle, da bi tijelo jednog bretarijanca savršeno funkcioniralo, on je izbacio sve osim unosa zraka, odnosno čiste svjetlosti. Ovdje se zapravo radi o jednoj novoj svjesnosti. Svjesnosti koja kaže: meni ne treba ništa drugo osim prvih originalnih principa od kojih smo svi stvoreni. Svjesnost čistog postojanja u ljubavi i mudrosti koju na svu sreću nikako ne možete pretvoriti u biznis. Postoji čitava medicinska dokumentacija o bretarijancu Victoru Truvianu i ne moram ni reći da je tip savršeno zdrav.
Pustolovina na Cresu
E pa mene je to jako zaintigriralo i odoh ga upoznati prošloga ljeta. Ovaj čovjek je bretarijanac već skoro 10 godina. Provela sam s njim 11 dana na Cresu i s još devet hrabrih ljudi krenuli smo u novu pustolovinu.
Imala sam novi cilj! Razbiti staru i zaostalu percepciju koja kaže da čovjek umire ako tri dana ništa ne pije. Eh, ljudi koja je to laž, slatka laž… Uz tri dana što nisam ništa pila pa plus još i osam dana da nisam ništa jela, osjećala sam se kao da mogu pomicati planine!
Reći ću samo sljedeće… Mi smo podržavani cijelo vrijeme, bili mi toga svjesni ili ne. Istinite sile prirode veće su i jače i od nas samih i svih drugih manipulatora. I energija nikada ne umire, ona se samo transformira u nove oblike postojanja. Čista radost življenja ne zahtijeva ništa drugo osim volje za život ili istinsku ljubav prema cjelokupnom postojanju.
Promjena perepcije, razbijanje koncepcija
Desetero ljudi gleda čovjeka koji ništa ne jede ni ne pije, a još i vježba, hoda laganog poput pera. I nisi siguran jel’ on hoda, pleše ili lagano lebdi koliko je svaki korak poetičan, gotovo nestvaran. Gledaš i ne vjeruješ svojim očima i ušima. Njega podržava čitavo jedno biće Prirode, biće Univerzuma, Svjesnosti, Mira.
I na kraju zapitajte se zašto i kako živimo? Radimo cijele dane kako bi kupili zdravu hranu, popapali ju, izbacili van, otrčali na neku ludu zabavu i sljedeći dan sve ispočetka.
Cilj ovog teksta je da se možda zapitate, razmislite i osjetite zašto i kako smo se našli unutar ogromnih političkih, ekonomskih, pa čak i obiteljskih sustava koje je tako teško mijenjati. I naravno da ne možemo svi otići u šumu i postati bretarijancima, ali moramo i možemo u miru mijenjati percepciju i razbijati postojeće koncepcije starih sustava koji više nikome ne služe.