Ona je meni (iako sam je zamolila da to više nikad, nikad ne radi, barem sto tisuća puta) poslala OVO: ‘Oprosti što te smetam, jako je hitno. Imam jednog prijatelja i treba mu mjesto za boravak. Predložila sam mu tvoju kuću, molim te da ga primiš. Njegovo ime je Bog. Sad reci tihim glasom: Možeš dragi Bože, ja te trebam, očisti moje srce i dušu od grijehova i blagoslovi moju obitelj… pošalji ovo na dvadeset adresa svojih prijatelja i sutra će ti se dogoditi čudo. Ako vjeruješ u Boga, sjeti se ako odbiješ, što je rekao: Ako me se odrekenš među ljudima, ja ću se odreći tebe. Kroz 4 minute ćeš primiti lijepu vijest. Nema vraćanja. Ako ignoriraš poruku, tvoja najveća ljubav će te zamrziti, a tebe čeka 40000 dana nesreće. Ako pošalješ poruku na dvadeset ljudi u roku od 4 dana, netko će ti reći da te uistinu voli!!! Ako prekineš lanac, čeka te nesreća zauvijek, zato pošalji ovu poruku svim dobrim prijateljima, također i meni.’
Ako mislite da sam prolupala, vjerujte mi nisam. Samo sam ljuta, jako, jako ljuta. Na ljestvici od 1 do 10, trenutno sam negdje na broju 25. I vjerujte mi kad vam kažem da mi je nekad žao što pojedini ljudi imaju moj broj u svom mobitelu. Zapravo mi je žao što neke ljude uopće poznajem, al’ ne mogu si pomoći, jer su mi rodbina. Pa ih moram trpjeti.
Izričito sam protiv-anti takvih bedastoća zvanih lanac sreće. Imam milijun valjanih razloga, a jedan od tih je i što imam malo drugačiji pogled na Boga i vjeru od očitno mnogih bogobojaznih ljudi. U prvi mah kad sam krenula s čitanjem ove poruke, pomislila sam da moram primiti i prijaviti tko zna koga na vlastitu adresu jer nam se bliže izbori. A svaki glas je bitan.
Ne znam kako vi, al’ ja sam više za onu opciju da smo samo tranzintna država i da svi ovi jadni ljudi koji su zapeli kod nas u RH ne trebaju biti prijavljeni iako su izbori, neka samo odu u neku bolju, sposobniju državu koja ih želi, treba i koja je bogatija od nas. Pošto duboko sumnjam da ijedan političar čita moju kolumnu, nema bojazni da sam kome dala ideju kako kapitalizirati ovaj broj ovaj put stvarnih ljudi u biračku mašinu koja vlast znači.
Ah, zapela sam na krivom mjestu… da krenem dalje. Stvar je u tome što uporno jedni te isti ljudi ignoriraju moje želje i stavove koje imam u vezi takvih ‘želja i pozdrava’ koja uključuju nesreću do kraja života, palež kuće i smrt osobe, a sve u ime Boga… i danas telefonskih kompanija, nekada pošte.
Molim vas neka mi netko objasni, jer sam ja očito malo ograničena što se toga tiče – očito, ali kako možete vama dragim ljudima poslati poruku koja sadržava 40000 dana nesreće i mržnju najdraže osobe?
Normalno, kao i sto puta do sada, bila sam bezobrazna i prekinula lanac, jer sram me bilo, ne želim da bilo tko ostane bez kuće, prijatelja i supružnika, ali ovaj put sam otišla i korak dalje. Odlučila sam da nakon godina ignoriranja mojih zamolbi i valjanih argumenata zašto sam protiv lanaca sreće, tebi koja si se oglušila na moje molbe po tisućiti puta dam ‘taste of your own medicine’. Pa sam onda ja njoj na ‘najljepše želje iz pakla i okolice’ odvratila OVIM:
‘Najdraža moja rođakinjo, evo vraćam ti tu tvoju usranu poruku natrag. Ne želim je. I već ti po milijunti put govorim da odjebeš s tim lancima, pismima i SMS-ima sreće od mene. Zašto? Zato jer ne želiš sreću, već me ucjenjuješ, plašiš i zastrašuješ. Iako sam ti rekla da to ne radiš. Ako pozorno pročitaš poruku koju si mi poslala, vidjet ćeš da mi zapravo ne želiš sreću, već da me ucjenjuješ.
Znam da hodaš k misi svake nedjelje. Molim te reci mi da li ti tamo slušaš nešto, da li se moliš ili jedino mjerkaš koja ima bolje cipele – ti ili tvoja susjeda Mirjana? Ja iskreno mislim da si tamo tek toliko da zbaviš kućni red tvoje punice, jer bi u protivnom znala da Bog ne ucjenjuje preko Vipa, T-coma i ostalih teleoperatera, već voli bezuvjetno i zna da je dobrodošao u svačiju kuću bez pozivnice nekoga kome treba oduzeti mobitel iz ruke.
Kad bi nešto slušala na misi onda bi znala da i sotona citira Sveto pismo za svoje potrebe. Ali ti to ne znaš i ne razlučuješ dobre želje od ‘dobrih želja’. Dobre želje su one koje si zaželimo povodom rođendana, novogodišnje noći i svih lijepih prilika koje nam se dese kroz život.
A ne druge ‘lijepe želje’ koje ukljućuju nesreću, ucjene i sve naj naj gore su loše želje, ne valjaju i ne izgovaraju se, ne šalju i ne zažele se. Jer dobro se dobrim vraća, a loše ti se samo odbije u glavu.
Znam da sada sliježeš ramenima i govoriš si, ali to nije za ozbiljno, to su bedastoće, nemoj se odmah ljutiti. Zato mi samo reci zašto sudjeljuješ u tim bedastoćama i glupostima? Da li ti znaš da sam malo tanka sa živcima kad mi netko priprijeti s 40000 dana nesreće?! Reci mi, dovraga i bestraga, ali zašto bi ja ikad, ali ikad dalje širila takvu negativnu energiju dalje meni dragim ljudima? Svjesno i namjerno?!
Zato te molim još jednom, ne šalji mi više takve gluposti jer se iznerviram, a kad se iznerviram onda sam luda, a kad sam luda činim sve neke nenormalne stvari… nenormalne stvari kao na primjer nazovem tvoju dragu punicu i pitam je gdje si iako znam da te nema doma. Jer sam te vidjela kako juriš cestom… tko zna gdje, tko zna kamo… a kladim se da si rekla da ideš na kavu. Pa ću ti na glavu nakopati takvo sranje kakvo još u životu nisi imala, a sve zbog toga jer ignoriraš moju želju i molbu sada već kroz godine… pa ćeš na vlastitoj koži osjetiti tih 40000 dana nesreće, a najveća ljubav će te zamrziti. Razumiješ me sad da mislim ozbiljno?!’
Pa ako ne ide sa lijepim zamolbama, ići će sa manje pristojnom porukom.
