Udarac po guzi jednoipolgodišnjeg sina i zatvaranje na 20 minuta u sobi, što je, prema priznanju, učinila glumica Doris Pinčić Rogoznica, izazvalo je osude, ali i odobravanja. Tko griješi? Donosimo dva različita mišljenja, ono ZA i ono PROTIV udaranja djece po guzi.
ZA – Marija Galović: I ja sam udarila svoje dijete po guzi
Možda ste imali čast da vam u goste dođe obitelj s malim djetetom koje će kroz svoju nevinu igru agresivno i uz podosta buke demolirati vaš namještaj i zidove, razbiti pokoju čašu ili vazu i porazbacati garderobu iz ormara dok njegovi roditelji opušteno piju kavu s vama? Nije li vam prošlo kroz glavu kako biste ga najradije vi sami pljesnuli po guzi, a njegovim indolentnim roditeljima očitali nekoliko lekcija o odgoju djece?
U zakonu zaista jasno piše “svaki postupak kojemu je svrha namjerno nanošenje boli djetetu smatra se nasiljem i zabranjen je”. Injekcija penicilina užasno peče. Mala djeca zbog nje jako glasno i dugo plaču. Hoćemo li je zbog toga uskratiti ozbiljno bolesnom djetetu i dozvoliti da umre? Usporedba nije slučajna. Pec-pec po prstićima ponekad je poput penicilina, sprečava širenje zaraze loših navika i ponašanja.
Nasuprot američkoj pedagogiji slobodnog odgoja u kojoj se dijete stavlja na nedodirljivi pijedestal, ipak malo više tradiciji sklona Europa počinje opreznije pristupati problematici odgoja djece. Francuska problematičnu djecu zajedno s njihovim roditeljima šalje na edukacije u kojima ih se podučava – kako djeci nedvosmisleno postaviti granice i učiti ih živjeti u realnosti, a ne ispod staklenog zvona. Između udarca dlanom po stražnjici i fizičkog zlostavljanja djece ogromne su razlike.
Razne službe i udruge za zaštitu djece i njihovih prava skočit će istog trena na stražnje noge zbog nečije izjave da je dijete dobilo po turu, ali tamo gdje su u pitanju zaista pravi zlostavljači – zatvorit će oči. Muka mi je od tog zaglupljivanja ljudi i promoviranja američke junky psihologije po pitanju (ne)odgoja djece.
Odgoj djece je težak i izuzetno kompleksan posao, no svaka zdrava osoba u skladu sa svojom roditeljskom intuicijom sposobna ga je odraditi. Stoljeća zdravih naraštaja odgajanih bez knjiga, priručnika te suludih propisa i zakona govore tome u prilog. Istina, iznimke i greške potvrđuju pravilo, no dati djetetu jasno do znanja da je nešto nedopustivo svakako ne smatram ikakvom greškom.
Ja sam Marija i udarila sam svoje dijete po guzi!
PROTIV – Marinko Jurasić: Kad će tečaj o udaranju djece?
Kakav obrat, kakav teatar apsurda! Majku, poznatu glumicu koja se pohvalila da je udarila dijete po guzi, doduše prvi put, ali kaže ne i zadnji, udruga Vigilare hvali za hrabrost i odlučnost da s javnošću podijeli svoje roditeljsko iskustvo i preko svoje popularnosti afirmira “lagani udarac” po dječjoj stražnjici kao odgojnu metodu.
Što je sljedeće? Tečaj o udaranju djece? Što ako nema efekta od jednog udarca? Slijedi li pljuska, “šiba”, remen…? Hoćemo li tražiti povrat tjelesnog kažnjavanja u školu? Što ako muževi zaključe da mogu blago pljusnuti voljenu ženu “za njezino dobro”?
I ja sam bio voljeno dijete podvrgavano sličnim nekoć standardnim odgojnim metodama, i već sam tada izgradio stav da su “odgojne batine” očajna metoda. Bio bi isti i da su mi drugačije tumačili što je ispravno, a što nije. Danas mi je poznat i osjećaj nemoći roditelja, te koliko je kontrole, strpljenja i vještine potrebno ugraditi u odnos s djetetom. Još uvijek svakoga dana razvijam svoje sposobnosti. Na žalost, uče nas u školama svemu i svačemu, pa čak i “rođeni glumci” moraju ići u posebne škole jer im talent nije dovoljan ako se žele baviti glumom, dok se nigdje ne uči kako biti dobar otac ili majka. I ne samo to, svatko čim dobije dijete smatra da je doktorirao na roditeljstvu.
I Vigilare upravo na tomu osporava pravo državi da se petlja u odgoj djeteta čak i u ovoj situaciji gdje nastupa samo u zaštiti ne slabijega, nego onoga tko se uopće ne može braniti. Vigilare podržava glumicu u stavu da svaki roditelj najbolje zna što je dobro za njegovo dijete, te s istom lakoćom ignoriraju stavove struke te s prijezirom odbacuju društveno pravilo prema kojem “svaki postupak kojemu je svrha namjerno nanošenje boli djetetu se smatra nasilje i zabranjen je”.
Drakonske kazne nisu se pokazale efikasne u sprečavanju zločina odraslih pa ne mogu preodgojiti ni “zločestu” djecu. Uzgred, glumičino je dijete nakon udarca po kazni završilo u sobi gdje se 20 minuta bacalo po krevetu. Efikasno do bola!