Sjećate se svih onih novogodišnjih odluka koje ste donijeli, a mislili ste da nikad nećete provesti u djelo? Prestati pušiti, piti kroz tjedan, manje pičkarati, krenuti s dijetom, naći-ostaviti nekog, manje se derati na dijete, pozdravljati susjede i rodbinu, krenuti sa trčanjem i takve besmislene stvari koje gotovo nikad ne dožive ni drugi tjedan?
E pa, svaka žena (gotovo svaka normalna žena) s viškom kila krene s dijetom koju si je zacrtala u novogodišnjoj noći tamo negdje u šestom mjesecu…upravo negdje sada. Zašto? Zato jer idemo na more! Za dva-tri-četiri tjedna (one koje idu krajem osmog mjeseca još imaju vremena) cilj nam je smršaviti kakvih pet-šest-sedam kila jer sveposud piše da se to može…i mora! Čemu se patiti od zime kad se sve to može nabrzinu može obaviti u rekordno kratkom roku pomoću čudotvornih dijeta sa televizije, novina, interneta i predaje “od usta do usta”.
Od svih tih milijuna pripadnica ženskog roda krenuh i ja na dijetu, jer nema smisla biti iznimka i crna ovca stada. Proteklih godina sam probala razno-razne tematske dijete koje nisu previše urodile plodom, a pojedine su i toliko skupe da nemaju smisla. Pa mislim cilj je manje jesti, što znači i manje trošiti na hranu, a ne traženje po supermarketima neke turboegzotične namirnice koje su rijeđe i skuplje od maltene ružičastih dijamanata iskopanih na Velebitu.
Ove godine sam pojednostavnila stvar najviše što sam mogla – začepila sam usta i odlučila ne jesti više…ikad! Ako mogu oni ćelavi budistički dedeki zamotani u hrpetinu halja zemljanih tonova, što sam ja što gora?! Ili manje predana izgledati dobro u badiću od njihovog traženja zena? Nema proklete šanse!
Tako svako jutro stajem na vagu koju sam sakrila od Hausmajstora da mu ne padne na pamet natjerati me da stanem na nju pred njim…te mu nakon toga objašnjavati kako najvjerojatnije nije dobro baždarena. Kazaljka ide nešto jako sporo na dolje, tako da sam zaista počela vjerovati da nešto s njom nije u redu. Pa mislim stvarno jedem samo niskokalorične i tekuće stvari, ništa krutoga ne stavljam u usta da mi ne začepi crijeva, a dobra probava je jako bitna.
Mjerkam se u ogledalu i tu su pomaci već golim okom vidljivi. Fale centimetri i na bokovima i na guzici i gotovo da si vidim pupak, a sise su krenule ličiti na ispuhane balone. Ah, kad sve dobre stvari imaju svoju cijenu! Mislim, kad žena ima velike sise od kojih si ne vidi stopala, sve ispod nijh je krajnje nebitno kako izgleda. Neke su blagoslovljene tim darom, a neke nisu. Ja nisam, prokleto da bilo pa se sad moram mučiti!
Na kavici s prijateljicama smo došle do zaključka da je svaka smršavila po gotovo pet-šest kila, a ništ previše se ne vidi..i da što god da rekli, jer sigurno lažu,a mi smo živi dokaz, da i voda deblja! I taj badić, ko ga je smislio tako minimalnoga i otkrivajućega.
Pošto nisma neki čvrsti karakter i nije me to sram priznati, jer tko prizna pola mu se prašta (još jedna laž), opet sam se navukla na neki čudotvorni plod drva južne Amerike od koje kile same lete ko prasci sa grana i krenula u potragu za njim po trgovinama. Naletjela sam na davno izgubljenu pa ponovno pronađenu kolegicu Baricu s kojom sam trenutno u ledeno-hladno-pristojno-uglađenim-iskopatćutiočialnećujermematerdobroodgojila odnosima. A to je priča za neka kišovitija vremena.
Izgleda prilično zaobljeno, onak četvrti-peti mjesec kontrolirane fit trudnoće. Lice joj je sjajno i baš se nešto cijela smješka dok prebire po sladoledima. Kako bi se po domaćem reklo sjaji trudničkim sjajem. No, konačno se bude i ona udala, mislim ipak je prošla tridesetu, mogla bi fakat. A fakat bi i ja mogla, al mene nitko ne pita..pa onda koga briga kaj bi i ja mogla. I da fakat sam bila u Zagrebu i upila sve bedastoće tipa “fakat”, kužiš ono,ne?
Normalno morala sam dojuriti do nje da čujem novosti i jebeš ti avokado i pomaranđe sve dok ne uvjerim da se zaista udaje. U nekim pristojnijm godinama najbitnija bi bila veličina prstena, a sad u ovima se ne pita za cijenu, bitno da nešt je. Kriteriji su kriteriji, a bolna istina je da kriterija poslije određenih godina – nema.
“Hej, nisam te vidla tak dugo, kak si kaj? Izgledaš odlično!” – cela sam procvala kraj nje da čujem pohvale i “kako joj je to uspjelo” način.
“Bok! Izgledam dobro?! Znam kako izgledam, ne moraš se truditi..” – preokrene očima što me zaista šokiralo. O čem to ona priča?! Zastala sam na tren, jer mi je pošemerila shemu razgovora pa sam se našla zatečena.
“….pa mislim, baš si lijepa cijela zaobljena, barem se ove godine ne moraš brinuti za kile i plažu i badić…”…i ne vidim prsten, a jadna možda ga nije dobila ili još gore, možda je morala tetovirati neki tajmles znakić u znaku da će fakat, ali fakat (faking Zagreb) trajati zauvijek. I tetovaža i njih dvoje.
“Gle nisam trudna već sam debela, jako debela, kaj mi ne vidiš košaricu? Ostavio me, da ostavio, radi one bimbe s kojom je bio prije mene. Ipak ima veće sise, prokleta mrcina. Tako da te molim, pusti me da prođem jer sam fazu cmizdrenja prošla, sad sam samo ljuta i jako ljuta. I gladna.” – stavila je dva obiteljska sladoleda u košaricu, tresnula sa vratima zamrzivača i krenula prema blagajni.
Ostavila me zabezeknutu i bez riječi na odjelu smrznutih proizvoda, a mene je prilično teško ostaviti bez riječi. Gledam je dok se sporo i nezgrapno kretala među policama, masna plava kosa svezana u nepočešljan rep, sjajno lice od izlučivanja previše loja, masti od očito loše prehrane, guzica lelujava, a na bokovima se njiše salo koje frontalno nisam mogla vidjeti od prevelikog napuhnutog trbuha. Dragi Bože kako ne mogu vjerovati da je taj njezin mogao naći plaviju i sisatiju od nje! Blajh bi samo iz respekta prema njoj u čast morali nazvati po njoj samoj!
Nevjerojatno kako žene vide ono što bi htjele vidjeti i čuju ono što bi željele čuti. Baš kao što se ja svako jutro gledam u ogledalo i “vidim” da sam smršavila. Tako sam i nju vidjela trudnu i sretnu i sjajnu iako duboko u sebi (a i dragi Bog to zna) znam da sam JA to zavrijedila PRIJE-JOŠ JEDAMPUT PRIJE nje.
Prilično šokirana cijelim raspletom priče oko Barice, odlučila sam da novogodišnja odluka “smršavit ću do ljeta i izgledati super cool u badiću” pada u vodu i da moram krenuti šparati. Jebeš ti ljeto i more i fit figuru, prioriteti su se upravo malo promijenili.
Fakat, ali fakat moram kupiti nove sise! Inače mi nema spasa, a ni braka na vidiku.
