Brigičine brige: Što li sve ne radimo za ljude koje volimo?

Njegova snažna ruka obgrlila mi je vrat. Osjećam njegov vreli dah na svom užarenom licu. Znojnim prstima prelazim preko njegovih snažnih bicepsa, čvrsto osnanjajući svoja leđa o njegov golemi torzo. O dragi Bože kako li me samo bole koljena!

Klečim tako već nekoliko minuta dok me moj dečko guši. I tako on na meni vježba ubilačke zahvate i vještine nekog borilačkog sporta čije ime ne znam pravilno izgovoriti ni napisati, pomislim, što li sve ne činimo za osobu koju volimo? Jako bi mu voljela reći da su mi koljena skliznula sa mekane strunjače na tvrd pod dovraga i bestraga, ali ne mogu nit vrisnuti nit pisnuti.

Trpim neizrecivu bol u koljenima i dalje. Na svako njegovo pitanje jesam li dobro cijedim kroz zube mmmmm, ahmmm, grrrrr i molim Boga da čim prije prestane. Lijepo me zamolio za sudjelovanje, naivno sam pristala, a sad u glavi okidam sve nepristojne riječi koje mi padnu na pamet. Al trpim.

Baca me na leđa, hvata za guzicu, provlači jednu ruku ispod mojih leđa ko zna gdje, o Bože zaista, zar ne može vježbati neki drugi borilački sport kao na primjer tai bo (baš me briga što wikipedija kaže), pa da zajedno odemo negdje u dvoranu hopsati, mlatariti jedan drugoga uz muziku i nadobudnog trenera kao svi normalni ljudi? Pa da kasnije tako vreli i znojni odemo u svlačionu, popiti samo malo, malo vode.

Naguravamo se bočicama ko će prije, jao, pa me slučajno poškropi po sisama, a nema smisla da nosim kamuflažni grudnjak na vježbanje, već onaj sportski, pa promoči i bijela majica i bijeli tanki grudnjak. Jedno vodi do drugoga, zadihani, mokri i znojni naguramo se u mali skučeni wc, jer u daljini čujemo korake koji nam se približavaju te nema smisla da sad stanemo.

Srca nam udrzano lupaju dok trgamo odjeću sa sebe i pločice sa zidova, svaki izdisaj je sve teži, osjećamo pritisak u ušima i tijelu. Joj, seks na javnom mjestu doista jest opasan po život, ako te ne uhvati nedužni prolaznik punog mjehura, uhvatit će te srčani udar! Bolje ga se kloniti, sigurnije je.

Na sreću nemam porive i želje za takvim adrenalinskim šokovima pa se nadam da nema ni moj dečko kojeg skrivam od svoje obitelji iz jednog jedinog razloga, a to zato što ga volim. Baki tvrdim da je hausmajstor te da mi popravlja kompjuter. I tako mom kompjuteru često padaju razni programi pa ih onda on dolazi dizati.

Hvalim ga baki da je mešter i pol, a njoj opet nije jasno zašto onda tako često dolazi jer ona ima sve programe na televiziji, a ja mogu gledati kod nje pa da šparamo struju. I ne plaćam majstora. Još samo kad bi baka znala da ono malo u što često i puno buljim nije televizor već monitor kompjutera.

Za voljene osobe ponekad radimo razne glupe stvari koje prave svijesti i zdrave pameti ne bi nikad radili. Ja na primjer najbližima iskrivljujem istinu, češće brijem noge, kupujem kavu koju ne pijem i skuplji omekšivač za rublje, pravim se da vježbam uz Renatu Sopek, pratim seriju koju baš i ne kopčam, glumim krpenu lutku dok se on igra Cro Copa na meni, ponekad čak i peglam! Često se znam zapitati što li on sve ne trpi za mene, ali sve se bojim pitati, jer bi lista mogla biti podugačka.

Nekoliko dana kasnije sjedim sa Anom i Ivom na kavici, dok zapravo polako pijuckamo muškat i radimo ono što žene rade odlično – tračarimo. Dotakle smo sve susjede, poznanice, rock i pop zvijezde te smo nekako došle na temu seksa u javnosti. Dižući noge na tabure jer me cijele noge strašno zatrežu od vježbanja sa hausmajstorom, nadobudno ispalim da bih to mogla izvesti pod određenim uvjetima. Zaključak trač partije bez hvalisanja, odobravanja i neodobravanja tuđih ili vlastitih postupaka nije potpun, ipak trebamo održati neki nivo, zar ne?

“Joj draga moja BrigitaIva me nježno, prepuna nekog meni nedokučivo sažaljenja u glasu i očima kaže – znaš kaj naša Kolindica veli, nije sramota pitati. Pa daj ga pitaj što radiš krivo, jer očito ne znaš, nek te čovjek uputi, nema teorije da to mora trajati tako dugo. Drži se ti rađe spavaće sobe, jer koliko vidim za sad ti baš i ne ide.”

Kad su se njihove glave počele ljuljati kao maslačci na vjetru u znak neodobravanja, posramljeno sam sakrila noge pod haljinu misleći – moram kupiti veću strunjaču.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije