Tko je odlučio biti nezadovoljan onim što ima – unaprijed je osuđen na neuspjeh. ‘Ziheraški’ odnos prema životu znači živjeti bez strepnji, ali i bez velikih i uzbudljivih preokreta i kovitlanja osjećaja…
Netko može imati i stabilnu vezu, i ostvareno roditeljstvo, i prijateljski odnos s mužem, i materijalnu sigurnost, ali da kompletni osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva nije ostvario. Treba li u tom slučaju nešto mijenjati? Treba li mijenjati nešto u sebi ili u vanjskom svijetu? Vi ste birali svoj životni put, plašeći se boli i neuspjeha, a onda vas zatičemo razočaranu i neispunjenu…
Na stranu etička pitanja, na stranu razmišljanja koga time više izdajete, sebe ili njega, krenimo u razmišljanje znate li vi što je ljubav i koliko ona često mijenja svoja ‘agregatna stanja’ tijekom vremena. Strast i ljubav nisu sinonimi. Poneke veze započnu jakom zaljubljenošću,ali je umijeće održati ljubav i kada strast umine. Očekivanje da nas strast drži nesmanjenim intenzitetom godinama ili doživotno nerealno je. Pritom je pitanje koliko ste vi osobno doprinijeli da se ona ugasi. Uostalom, sama strast nije isto što i ljubav iako su mnogi od nas skloni poistovjećivati ih. Strast, kao energetski jaka emocija, ipak je dio zaljubljenosti, koja također nije isto što i ljubav.
U zaljubljenosti smo, po definiciji, skloni parcijalno sagledavati objekt žudnje (partnera), i to prilično nerealno, apstrahirajući druge dijelove njegovog bića, osobnosti. Ljubav je daleko složenija iako manje nabijena plamtećom energijom, ona je izraz prihvaćanja cjelovitosti osobe, ne samo u kontekstu privlačnosti i još nekoliko osobina kojima zadovoljava našu požudu. Kada prepoznate da je trenutak za promjenu, ponovo ćete birati, a hoćete li to o čemu sanjate naći u svom mužu ili nekom drugom čovjeku, odlučit ćete ponovno. Samo nemojte do tada biti nesretni, jer nije pošteno ni prema životu ni prema sebi.