Svoj život živimo kao da će trajati zauvijek, a zapravo imamo jako malo vremena i zašto bismo ga onda protratili noseći sa sobom stres, krivnju, zamjeranja, mržnju, strah i općenito sve one stvari koje nam kvare život i sreću…
Da vam netko sada, sa puno ozbiljnosti i autoriteta, recimo, u službenom odijelu i sa jako službeno djelujućim formularom dođe na vrata i kaže kako ćete umrijeti za tjedan dana, bit će to u sljedeću subotu u 15 sati i 28 minuta (tada ćete točno napustiti svijet), što biste učinili?
Vaše prve reakcije bi, naravno, bile nekoliko rečenica poput: “Ali od čega? Još sam mlad, osjećam se dobro. Nije mi ništa, nema razloga… Hoće li to biti neka nesreća ili?” Razumljivo, naša prva reakcija na smrt je njeno negiranje i strah. I, recimo, da biste s druge strane bili suočeni s bešćutnom birokratskom reakcijom, poput službenika FINA-e koji vam uručuje obavijest o ovrhi i nema nimalo razumijevanja za vašu situaciju: “Ne znam, tako je odlučeno, vi umirete sljedeću subotu.”
Što biste učinili nakon toga? Netko bi, možda, što je razumljivo, odlučio napraviti tulum, počevši od ovog trenutka, koji bi trajao do trenutka smrti. Pozvao bi sve koje poznaje, ustvari, neka tulum bude tamo gdje se on nalazi i neka zabava putuje s njim, nema niti potrebe za organiziranjem, to je gubljenje vremena. Neka zabava počne sada! Kada već odlazi, što se ne bi barem zabavio i opustio…
Netko bi možda posjetio rodbinu i prijatelje, da se oprosti s dragim ljudima, da osjeti još malo ljudske topline. Na kraju, oni su razlog njegovog bivanja ovdje, situacije u kojima je imao najviše zadovoljstva vezane su za njih. Netko bi krenuo na brzinu učiniti sve one stvari koje je oduvijek želio učiniti (za put oko svijeta nema vremena, ali barem nešto od toga) da si ispuni želje i ode u miru. Reakcije bi stvarno bile razne.
No, znate li ikoga tko bi želio tih svih zadnjih tjedan dana provesti mrzovoljan, u stresu i nesretan, zamjerajući svima i svakome zbog situacije u kojoj se našao? Vjerojatno ne… Svi ćemo umrijeti jednog dana, možda to neće biti za tih tjedan dana, ali jednoga dana ćemo sigurno napustiti ovo tijelo. Ako to znamo i ako je to sigurno, zašto bismo kroz život željeli ići noseći sa sobom prtljagu koju ne želimo. Zamjeramo drugima zbog stvari za koje mislimo da su nam učinili i krivimo ih zbog naše situacije, umjesto da pustimo i oprostimo. U strahu smo od toga što će biti sutra i žalimo za onim što je bilo jučer, a i ono jučer i ono sutra uskoro više uopće neće biti. U stresu smo zbog posla, nedostatka posla ili općenito zbog financija, a kada odemo, otići ćemo praznih ruku i praznih džepova.
Čemu stres i čemu nezadovoljstvo? Osim toga, ako je situacija nepovoljna za nas, ona je takva i neće se promijeniti ako smo mrzovoljni i napeti. Uvijek imamo mogućnost izbora. Možemo kroz tu situaciju ojačati, steći nova iskustva i znanja, promijeniti sebe i promijeniti situaciju. Ne očajavati i sjetiti se kako će sve ovog dana naprosto nestati i kako bi najbolje bilo iskoristiti vrijeme koje nam je preostalo.
Rubriku “Životni stil” obogatit će svojim kolumnama Ivan Palijan koji iza sebe ima dugogodišnje iskustvo kao urednik i novinar. Trenutno živi u Čakovcu, voditelj je prodaje SAN prirodne kozmetike, a i učitelj je joge i Programa sreće fondacije Umijeće življenja.
