ŽIVOTNA PRIČA: Ostavila sve i otišla u tuđinu
Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Marina iz Čakovca ispričala nam je životnu priču svoje poznanice Darie.
Život je satkan od trenutaka dobrih, loših i onih kada kap prelije čašu i poželimo otići, nepovratno. Baš onako kako je to uradila Daria iz Čakovca. Jedan telefonski poziv upućen poznanici bio je dovoljan da nestanu sve dvojbe, da počne s pakiranjem odjeće i pripremama za odlazak na konačan dogovor s novim poslodavcem u Njemačku. Djeca su već odrasla, savila su svoja gnijezda i ne brine ih previše sudbina roditelja.
Nezadovoljstvo se prelijevalo iz dana u dan. Rad u tvornici i minimalna plaća nisu nikako pogodovali nakupljenoj gorčini koja je već godinama carevala Darijinom nutrinom. Neskladan brak, blještav izvana, vapio je za razilaskom.
– Kako ćeš mu reći? – pitala je Ljerka Dariju kad su sjedile na terasi obrubljenoj ukrasnim drvenim gredicama, ručnim radom Ljerkinog oca.
– Jednostavno: Odlazim! – odgovorila je.
– Kako će reagirati?
– Kako? Isprva možda loše, ali ubrzo će shvatiti da je tako bolje za oboje. Naći će nekoga i započeti novi život.
– A ti?
– Ja? Ja ću se primiti posla i neću razbijati glavu s novim vezama. Možda ću sklopiti nova prijateljstva…možda – odgovorila je Daria zatvorivši neugodnu temu.
Imala je dobar odnos sa svojom prijateljicom, iako se nisu često viđale. Što zbog radnog vremena, što zbog životne kolotečine, svakodnevnih obveza prema obitelji. Ljerka nije bila sklona osuđivanju, razumjela je i zato ju je Daria cijenila. Znala je za preljubničke afere iz prvog braka koje su se nemilosrdno redale do samog kraha. Izvukavši pouku, Ljerka je ubrzo ušla u drugi brak, grčevito se boreći da usreći obitelj.
Nedjeljno je jutro osvanulo u bučnoj zvonjavi telefona. Daria je slutila da više ne može odgađati razgovor te da će sutradan morati otputovati. Dizanje slušalice potvrdilo je njezinu sumnju. Ušla je u spavaću sobu zagledavši se u muža koji se lijeno rastezao po krevetu. Pomislila je kako će upravo sad izgovoriti toliko željenu riječ.
– Odlazim! – rekla je hladno.
– Gdje ćeš? U dućan? Kupi kruh – pitao je njezin muž ne sluteći što će uslijediti.
– Odlazim iz ove kuće, odlazim iz tvog života…odlazim jer mislim da je tako najbolje za oboje.Naš je brak lažan i ti to dobro znaš. Ne mogu više. Doista ne mogu!
Raskolačene oči gutale su njezine riječi, ne želeći probaviti bit i vjerodostojnost.Odjednom se digao iz kreveta, navukao odjeću, umalo razvalio vrata i spustio niz stubište zgrade u kojoj su živjeli. Sutradan je Daria otputovala osobnim automobilom poznanika koji je vozio još dvije osobe u dogovoru s poslodavcem.
Otišla je i ubrzo je vraćena iz susjedne države, u lijesu. Dogodila se prometna nesreća.
