TRENUTAK ZA RODITELJSKI KUTAK

Jesmo li kao roditelji zaboravili svoju dužnost?

Znači, dužnost roditelja je razviti odgovornost djeteta - dati mu odgovore potrebne za samostalan život kako bi se i dijete i roditelji osjećali sigurno da ono to može.

Je li nam itko ikada rekao što nam je kao roditelju dužnost? Neki
roditelji odgajaju djecu vrlo strogo, neki ih štite i stavljaju
pod stakleno zvono, neki sve rade umjesto njih dok neki puste da
ih odgaja tko stigne.

Što je pravilno i kako treba?

Jeste li ikada razmišljali o tome zbog čega tako važnoj funkciji
kao što je biti roditelj izostaje škole, naukovanja i edukacije?
Ima literature ali nekog ozbiljnog obrazovanja nema. To je nešto
čime se ja bavim jer smatram da je nužna osnovna edukacija svim
roditeljima.

Lakše je u današnje vrijeme postati roditeljem, ili svoje ili
posvojene djece od toga da odgojiš dijete u ‘zdravu’ jedinku
društva. Mnogi su uključeni u taj proces – roditelji,
odgajatelji, učitelji, no smatram da ključnu ulogu ipak imaju oni
s najmanje sustavne edukacije – roditelji.

S druge strane ne možeš roditelja prisiliti na educiranje o
roditeljstvu jer su sve edukacije u slobodno vrijeme, privatno se
plaćaju ili pak su neobavezne. Ono što se počelo dešavati a
primjećujem na terenu da će za edukacijom posezati oni koji već
jesu dobri roditelji i teže k tome da postanu odlični, a
edukacije će izbjegavati oni koji uopće pojma nemaju i čine
poprilične greške u odgoju. Zato mislim da bi sustav trebao
organizirati edukacije roditelja unutar vrtića i škola, naročito
do puberteta kada roditelji imaju ogroman utjecaj na dijete.

U pubertetu se dijete ionako okreće vršnjacima i traži druge
idole, tako da do tada roditeljski utjecaj seže moćno a o d tada
promatra što je učinio i balansira između uvažavanja i poštovanja
prema djetetu tijekom i nakon puberteta.

Ima jedna odlična metafora za roditelje kojom mogu predočiti što
je njihova dužnost.

Zamislite svoje članove obitelji kako svaki od njih ima svoj
brod, jedrenjak kojim upravlja. Da bi taj brod plovio, svatko
mora ostati na svojem brodu. Tako otac ima svoje, mama svoj i
svako dijete posebno svoj jedrenjak. Majka i otac sa svojeg
jedrenjaka odgajaju i podučavaju dijete kako da plovi i brine o
svojem jedrenjaku.

Dijete do 7 godine ima mogućnost modeliranja svojih roditelja –
promatra, ne propitkuje, kopira i uči. Ako roditelji odlično
upravljaju i plove i pri tome čitavo vrijeme daju instrukcije
djetetu što da radi, ono će uz vježbu i vjeru u njega uspjeti
samostalno ploviti. Nije da je ono u potpunosti samostalno u
mlađoj dobi. Pod budnim je okom roditelja koji usmjeravaju,
bodre, objašnjavaju, motiviraju kada dijete posustaje i katkada
priskoče na kratko u pomoć.

Važno je da se uvijek vrate na svoj brod jer njihov ne može dugo
ploviti sam. Katkada se dogodi da majka preuzme jedrenjak
djeteta i upravlja umjesto njega. Tada njen brod strada zato što
nema vodstvo. Kako dijete odrasta, ona se nema čemu vratiti te
kontrolira brod djetetu dok dijete sada nema što raditi te tako
ni ne nauči ploviti.

Osloni se na to da će majka sve odraditi za njega. Kada majka
umire, tada je dijete u problemu jer sada je prisiljeno raditi
sve ono što je do sada ona radila. Tko će ga sada naučiti?
Najsigurnije mu je da pronađe partnera koji će to raditi za
njega.

Ima i roditelja koji oboje dođu na brod djeteta te plove brodom.
Zapuste svoje brodove i preuzmu dječji kako bi se dijete osjećalo
sigurnije, bolje i voljenije. Dijete se uz njihovo konstantno
prisustvo osjeća nesigurnije i ugušeno te pobjegne na neki drugi
brod dok ovo dvoje ostaje zbunjeno. Naravno, njihovi brodovi
stradaju i imaju osjećaj da su sve dali djetetu a ono ih je
iznevjerilo.

Ima roditelja koje baš briga kako će se dijete snaći te je ono
prisiljeno naučiti promatranjem roditelja ali i svih oko sebe što
i kako treba. Takva djeca osjećaju nesigurnost ali nauče što
treba. Čitav život im fali podrška roditelja te je traže u
drugima. 

Svakakvih tu kombinacija ima i svaka nosi sa sobom rezultate
djelovanja. Katkada dijete ne želi upravljati vlastitim brodom pa
ode na majčin ili očev, zapusti svoj brod i ne izlazi iz gnijezda
jer se nema gdje vratiti. 

Ono što je poanta koju vam želi osvijestiti da razmislite o
odgoju i roditeljstvu kao velikoj odgovornosti za sebe i dijete
ali ne u smislu da sve radite za dijete ili umjesto djeteta već
da ga podučite da plovi svojim jedrenjakom jer ste ga podučili
riječima i djelima pokazavši mu i naučivši ga svemu što je
potrebno, da se osjeća sigurno jer ste uvijek spremni priskočiti
ako zapne, samouvjereno jer ste mu ulili vjeru da može čak i sam
ako vas nema, samopouzdano jer ima znanja o tome kako da plovi
bez vas te da ima poštovanje prema vama i sebi jer mu ide, a
samosvijesti da ono to može. 

Svaki put kada se radi o djetetu s poteškoćama, naravno da će
roditelji priskakati čak i više i prema potrebi, no čaki takvo
dijete treba naučiti i osposobiti za samostalan život jer vas
neće biti zauvijek tu. 

Znači, dužnost roditelja je razviti odgovornost djeteta – dati mu
odgovore potrebne za samostalan život kako bi se i dijete i
roditelji osjećali sigurno da ono to može. 

Čitavim tim životnim putovanjem, važno je imati vezu sa svojim
unutarnjim kompasom – intuicijom kako bismo u pravom trenutku
znali odrediti smjer kojim idemo i vjerovati da nas vodi pravim
putem. To opet dijete uči od roditelja koji su tako živjeli i
podučili ga tome.

Nadam se da će vam ova metaforička priča pomoći da budete još i
bolji roditelji. U svemu vam može pomoći znanje koje stječete iz
literature, edukacija ili stručnih osoba. 

Još danas su prijave za Webinar o tipovima djece
– koliko različitih vrsta djece ima i koji stav sa svakim od njih
zauzeti. Prijave su na mail info@anitavadas.com ili preko

ovog linka
.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije