Takvom je roditelju lakše odraditi bilo koju aktivnost za dijete, pružiti ili kupiti što god treba samo da se emotivno ne veže za dijete.
Različita djeca odrastaju u različitim uvjetima. Svi oni odrastu,
pitanje je u što i koliko problema kasnije imaju. Radom na sebi
većina se toga može razraditi. Pitanje je samo koliko odraslih
radi na sebi ili ipak zamjera roditeljima bez da išta poduzimaju
kako bi im oprostili i u konačnici sebi pomogli.
Ima roditelja koji nikada nemaju vremena za djecu – ili su
prezaposleni, ili su u trci s vremenom, ili imaju važnije
aktivnosti za obavljati ili pak imaju izgovore. Mnogi tvrde da se
moraju pobrinuti za financije i taj dio smatraju jedinom brigom
za djecu. Neki drugi će radije sve materijalno kupiti i obaviti
za dijete samo da se ne moraju baviti njime, fizički ni psihički.
Kakvi su emocionalno nedostupni roditelji?
Emocionalno nedostupan roditelj će izvana pokazivati brigu za
dijete, činiti sve što treba za dijete, ali iz dužnosti i
obaveze. Takvom je roditelju lakše odraditi bilo koju aktivnost
za dijete, pružiti ili kupiti što god treba samo da se emotivno
ne veže za dijete. On je stava da emocionalno vezivanje nije
dobro jer ćeš se ionako odvojiti od djeteta i ono će otići, prije
ili kasnije.
Emocionalno vezivanje boli i ne osjećaš se dobro, misle oni. Zato
je bolje dati sebe na sve druge načine a emocije sačuvati
netaknute.
To su osobe koje su emotivno izranjavane u djetinjstvu. Ili su ih
odgajali emocionalno hladni roditelji ili pak su više puta
povređivani pa su se odlučili zaštititi tako da svoje
emocije ne pokazuju nikome. Sigurno je sigurno. Naučili su
blokirati emocionalnu bol da bi preživjeli odrastanje.
Uz dječju naivnost i čistu ljubav nije lako ostati emocionalno
nedostupan. Dijete se trudi doprijeti do tebe. Osvojiti te
smijehom, nevinošću, razigranošću. No, emocionalno nedostupni
roditelj je na oprezu i balansira. Poigra se ali čim prijeđe u
emocionalno zadovoljstvo, povlači se. Nema tu dugog i iskrenog
grljenja. Sve radi s emocionalne distance.
Kada se dijete ozlijedi, takav roditelj priskoči u pomoć no nema
empatije da razumije kako je djetetu, nema utjehe ni riječi
podrške. Njegove riječi utjehe su nešto poput: ‘Proći će kad se
udaš/oženiš!’ ili ‘Ne cmizdri toliko, nije to tako strašno!’.
Takve osobe će skrenuti pozornost na drugo, na igračke ili
obećanja samo da se ne moraju baviti emocijama djeteta i time
kako se ono sada osjeća kada ga boli.
U suživotu s takvim osobama nema maženja, dodira, komplimenata
ili neke vrste fizičke ili emocionalne prisnosti. Za njih su
razgovori o emocijama znak slabosti i radije će prionuti
kritiziranju osobe nego li hvaljenju i komplimentiranju. Svugdje
gdje postoji mogućnost bliskosti, oni će je vješto izbjegavati.
Pri tome neće priznati da su emocionalno nedostupni jer toga nisu
svjesni već će tvrditi da su drugi previše emotivni, dramatični i
zahtjevni.
Njih nećete vidjeti da se pretjerano smiju, opuste, vrište od
smijeha ili pak plaču, tuguju ili se emotivno žale kako im je
teško. Niti će to pokazivati, niti će to razumjeti i podržavati.
Nećete ih čuti da razgovaraju o emocijama i vješto će to
izbjegavati.
‘Glupo je stalno govoriti volim te pa kad znaš da te volim. Ne
bih bio s tobom da te ne volim. Nećemo se stalno grliti, pa znaš
da se ne volim grliti. Ne budi zahtjevna/zahtjevan! Znaš da o
tome ne pričamo. Dečki ne plaču. Ne budi plačiplačko!’…takve i
slične rečenice su im opravdanja da se ne bave djetetom ili
partnerom. Uvijek će naći dobre izgovore za sebe i svoje
ponašanje i opravdanja zašto se ponašaju emocionalno nedostupno.
Zato katkada uz njih steknete dojam da s vama nešto ne valja ili
da ste vi previše emocionalno otvoreni da ne kažem dramatični.
Zapravo je s vama sve u redu a oni trebaju poraditi na
sebi.
Ako živite s takvom osobom, možete steći dojam da je vaš odnos
kao poslovni odnos. Mnoge se osobe daju čitave u takav odnos kako
bi emocionalno nedostupnu osobu ‘otopile’ i pomogle joj da
izražava emocije. Kada ste u partnerskom odnosu tada vam se život
pretvori u dokazivanje da je s vama sve u redu zato što
pokazujete i izražavate emocije.
Ako pak ste u roditeljskom odnosu, dijete mlađe dobi ima
emocionalnu prisnost s takvom osobom no kako ga ona odbija,
ono s vremenom prihvati roditelja kao takvog i ne forsira. Neka
djeca i sama postanu takva.
Važno je na vrijeme prepoznati da živite s takvom osobom, kako
vam ne bi nametnula pogrešna uvjerenja da s vama nešto nije u
redu. Emocionalno nedostupne osobe su verbalno vrlo spretne dok
će se emotivac grčiti u suzama kada ga se optužuje i krivi. Zato
će često uz emocionalnu nedostupnu osobu osjećati krivnju kao da
nešto ne valja. Sve je u redu ako se poštuje i prihvaća
karakter osobe bez da se zadire u tuđi karakter, omalovažavajući
i vrijeđajući, bilo kojeg člana obitelji.
Nastojte biti što realniji i objektivniji u odnosima kako biste
djetetu pružili emotivnu zadovoljštinu koju mu ne pruža drugi
roditelj. Djeca su fenomenalna i znaju se snaći te prihvatiti od
roditelja ono što mu daje. Često modeliraju roditelje i postaju
poput njih, pa ako vam se čini da je vaše dijete emocionalno
nedostupno, potražite od koga je to moglo naučiti.
Moj stav je da se na svemu može poraditi radom na sebi. U
današnje vrijeme ima mnogo pomoći sa strane te je važno na
vrijeme prepoznati i pozabaviti se time ako se osjećate
ugroženima.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.