TRENUTAK ZA RODITELJSKI KUTAK

Zabrinutost kao ljubav u roditeljstvu

Sve dok se roditelj zadržava u emocijama brige, dijete nije u stanju napraviti promjenu naprijed, korak dalje u onome zbog čega ste zabrinuti.

Ima roditelja koji svoju zabrinutost nazivaju ljubavlju. Svaki
put kada pokažu strah, pretjeranu brigu i neprestano ispitivanje
djeteta oni misle da više vole svoje dijete.

To su roditelji koji će o svakom događaju pričati danima,
prepričavati ga i vraćati mu se. Zabrinuti roditelji se trude što
više pokazati zabrinutost i nastoje to na sve moguće načine.
Zabrinuti roditelji dokazuju djetetu svojim pitanjima da ga vole.

Jeste li i vi jedan od takvih? Što je loše u tome ako ste
zabrinuti roditelj? Takvi roditelji brigu mijenjaju s ljubavlju.
Briga je osjećaj zabrinutosti za nekog. Osjećaj u kojem više
dominira strah umjesto ljubav. Osjećaj kojim prevladavaju
strepnja, neizvjesnost, katkada i sjeta.

Sve dok se roditelj zadržava u emocijama brige, dijete nije u
stanju napraviti promjenu naprijed, korak dalje u onome zbog čega
ste zabrinuti.

Druga stvar koju takav roditelj uči svoje dijete je da privlači
pažnju svojim problemima te dijete preuzme obrazac. Što češće
radi probleme kako bi preuzeo roditeljsku brigu na sebe i time
dobio pažnju koju inače nema.

Želja roditelja je da brigom pokaže da mu je stalo do djeteta, no
dijete to doživljava kao pažnju i kao roditeljski strah te time
blokira svoju promjenu.

Dok se takvim ponašanjem roditelja formira novi obrazac kod
djeteta kojim dijete nastoji privlačiti pažnju roditelja čineći
što češće raznorazne probleme damo da privuče roditelja. Samo
dijete katkada dobiva potvrdu da je žrtva okolnosti i uglavnom tu
počinje razvoj sindroma žrtve. Umjesto da se problem riješi,
on se produbljuje.

Zabrinuti roditelj može i pretjerivati u nekim problemima koji bi
se inače riješili sad  odmah no on ih neprestano vrti i
priča o njima. Nema fokus na što bržem rješenju problema. Poruku
koju dijete dobiva je da se o problemima priča, da ih se
analizira, razgovara se o njima a najmanje rješava. Više se
brineš o tome jesi li zdrav ili nisi od toga da pronađeš rješenje
problemu. Zabrinutost krade energiju i roditelju i djetetu.

Što je više i duže zabrinutost prisutna i u životu roditelja i
djeteta, to je prije moguće da će njih oboje osjećati tjeskobu i
pritisak te stanje stresa zbog količine problema (koju su sami
nametnuli) nego li olakšanje zbog rješavanja problema.

Primjer! Pričanje o koroni, svakodnevno slušanje statistike,
strah od potencijalnog dobitka i razgovor o simptomima već stvara
osobi tjeskobu iako se još uvijek nije ni našla u situaciji da se
razboli.

Znači, sama briga o onome što se nije dogodilo stvara tjeskobu,
stres i pojačava strah. Tko nam to nameće? Sami sebi pretjeranim
brigom o onome što se još uvijek nije dogodilo a ni ne znamo hoće
li uopće i u kolikoj mjeri. 

Što je bolje? Najbolje je vježbati sebe da imamo fokus na
rješenju i učimo dijete tome.

Tako će ono shvatiti da kad problem dođe, treba ga i riješiti.
No, kad on još nije došao, ne treba pretjerivati s njim. Čak i
kad dođe, ne treba pretjerivati jer ćemo i sebe i dijete staviti
u stanje stresa od pretjerivanja. Bolje da nam je glava što
bistrija a tijelo što smirenije kako bismo što prije došli do
rješenja nego da sami sebe ugrožavamo lošim scenarijima koji se
još nisu dogodili, a i ne znamo hoće li se. Naše misli su u
stanju napraviti groznije scenarije nego li je realnost.

Bolje je vježbati sebe u davanju ljubavi. Zabrinutost nije
ljubav. Ljubav je osjećaj u kojem pokazuješ da ti je stalo do
nekog ali bez straha, s povjerenjem, vjerom i nadom. Dakle,
prisutne su pozitivne emocije. Ljubav je opuštena i lakše dolazi
do rješenja određene situacije. Dok su kod zabrinutosti prisutne
emocije straha koji uglavnom djeluje tako da blokira mozak te on
nije us tanju smišljati rješenja na zadani problem.

Dakle, zabrinutost nije korisna ni djetetu ni roditelju.
Njegujete li je pod okriljem da je ljubav, zavaravate sami sebe a
djetetu šaljete pogrešnu sliku. 

Potrudite se prepoznati čemu naginje vaša ljubav u odgoju –
povjerenju ili brizi i maknite se sebi s puta prilikom rješavanja
problema.

Želite li naučiti kao odgajati iz ljubavi i povjerenja, naučiti
kako dati djetetu povratnu informaciju koja mu ne ruši
samopouzdanje te koji je tip vaše dijete i zbog čega ga ne
razumijete, prijavite se na osnovne edukacije o roditeljstvu na
ovom
linku

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije