Zašto se čini da siječanj traje duže od ostalih mjeseci? Razlozi nisu u kalendaru, nego u ritmu života, svjetlu i osjećajima koje nosi siječanj.
Siječanj gotovo svima ostavlja isti dojam. Iako traje jednako kao i većina drugih mjeseci, u osjećaju i svakodnevici često se čini da siječanj nema kraja. Taj dojam nije slučajan i nema veze s kalendarom, već s nizom malih promjena koje se događaju upravo u ovom dijelu godine.
Dolazak siječnja znači i nagli prekid blagdanskog ritma. Prosinac je mjesec druženja, svjetala, događanja i stalne dinamike, dok siječanj donosi tišinu. Ulice su mirnije, kalendari prazniji, a dani se odjednom čine jednolični. Upravo taj nagli prijelaz iz užurbanosti u mir stvara osjećaj praznine zbog kojeg vrijeme sporije prolazi.
Siječanj i manjak svjetla
Jedan od glavnih razloga zašto siječanj djeluje dulje nego što jest jest manjak dnevnog svjetla. Dani su kratki, jutra tamna, a večeri dolaze prerano. Manjak svjetla utječe na raspoloženje i energiju, zbog čega su ljudi sporiji, umorniji i bezvoljniji. Kada smo umorni, vrijeme u našoj percepciji teče sporije, pa se i obični dani čine duljima nego inače.
Osim toga, zimsko vrijeme ograničava aktivnosti. Manje je spontanih izlazaka, šetnji i druženja, a više boravka u zatvorenom prostoru. Kada se dani ponavljaju bez većih promjena, stvara se dojam da se vrijeme ne pomiče.
Siječanj i pritisak novog početka
Siječanj sa sobom nosi i nevidljivi psihološki pritisak. Od njega se očekuje novi početak, nove odluke i promjene. Čak i kada si ljudi ne postavljaju velike ciljeve, okruženje stalno podsjeća na planove, odluke i obaveze. Taj pritisak stvara osjećaj čekanja, kao da sve tek treba početi, a upravo to čekanje produžuje doživljaj vremena.
Za razliku od drugih mjeseci, u siječnju gotovo da nema manjih događaja koji razbijaju rutinu. Nema praznika, produženih vikenda ni velikih okupljanja. Dani su slični, predvidljivi i mirni, što dodatno pojačava osjećaj da siječanj traje duže nego što bi trebao.
Zanimljivo je i to da se u siječnju često broje dani. Koliko je još do kraja mjeseca, do prve plaće, do toplijeg vremena. Kada nešto stalno brojimo, naš mozak stvara dojam da to traje dulje nego što u stvarnosti traje.
Dobra je vijest da je takav osjećaj potpuno normalan. Siječanj nije mjesec ubrzavanja, već prilagodbe. On služi tome da se nakon svega polako vratimo u ritam svakodnevice. Ako se čini spor, to ne znači da nešto nije u redu. Ponekad je upravo taj sporiji tempo ono što nam najviše treba.
