Strah od budućnosti i katastrofične misli mogu se naučiti kontrolirati. Evo kako ojačati um i povjerenje u sebe
Kako prestati misliti najgore pitanje je koje si sve više ljudi postavlja, posebno u vremenu kada smo okruženi stresom, nesigurnostima i stalnim pritiscima.
Katastrofične misli ne pojavljuju se zato što smo pesimistični ili “slabi”, nego zato što je mozak programiran da nas štiti od opasnosti. Problem nastaje kada taj zaštitni mehanizam radi previše — pa počinjemo zamišljati najgore moguće ishode i prije nego što se bilo što dogodilo.
Mozak automatski skenira prijetnje, a ako smo umorni, pod stresom ili emotivno iscrpljeni, taj unutarnji alarm postaje još glasniji.
Zato se negativni scenariji vrte u glavi, iako znamo da su malo vjerojatni. Dobra vijest je da se mozak može trenirati jednako kao i mišići — i da je mentalni imunitet stvar navike, a ne urođene osobine.
Kako prestati misliti najgore kad se mozak “zaleti” u negativan scenarij
Kad se uhvatite u spirali crnih misli, prvi korak je zaustavljanje automatskog pilota. Umjesto da vjerujete svakoj misli, zastanite i zapitajte se: “Je li ovo činjenica ili pretpostavka?”
Većina katastrofičnih misli su pretpostavke, često bez stvarnog uporišta.
Pomaže i tehnika “najgore – realno – najbolje”:
- Što je najgore što se može dogoditi?
- Što je realno da će se dogoditi?
- Što je najbolje što se može dogoditi?
Na taj način dajete mozgu novu mapu i smanjujete njegovu potrebu da uvijek ide prema najcrnjem scenariju.
Kako prestati misliti najgore i ojačati svoj “mentalni imunitet”
Mentalni imunitet razvija se svakodnevnim malim navikama. Kratke rutine poput tri minute dubokog disanja, lagane šetnje, vođenja dnevnika misli ili svjesnog odvajanja od mobitela navečer pomažu da se um stabilizira.
Jednako je važno smanjiti izloženost informacijama koje vas uznemiruju i povećati vrijeme provedeno u aktivnostima koje vas smiruju — čitanju, kreativnom radu, prirodi ili razgovoru s bliskim ljudima.
U konačnici, mentalni imunitet znači vjerovati da se možete nositi s onim što dolazi. Nije cilj eliminirati brigu, nego naučiti prepoznati kada je opravdana, a kada je samo navika uma koji je naučio pretjerivati.
