Otkrijte kako biološke razlike u razvoju djevojčica i dječaka utječu na njihov odgoj i zašto je važno prilagoditi pristup njihovim prirodnim sposobnostima i potrebama
Ponekad se pitamo, naročito ako imamo dvoje djece različitog spola, kako to da su toliko različiti. Ne razmišljamo da im je fiziologija razvoja mozga različita i da nemaju istu startnu poziciju.
Startna pozicija prilikom rođenja djeteta nije jednaka za djevojčice i za dječake. Razvoj mozga djevojčica već tijekom trudnoće kreće u potpunosti drugim smjerom nego li kod dječaka. Tko se kod djevojčica istovremeno razvijaju obje polovice mozga ravnomjerno dok se kod dječaka nešto brže razvija lijeva polovica mozga a sporije desna. Time dobivamo razliku u njihovom ponašanju koja je primjetna već u ranim godinama.
Tako primjećujemo da djevojčice progovore ranije a dječaci nešto kasnije.
Djevojčice trebaju manji prostor za igru dok dječaci trebaju više prostora. Vidjet ćete da su se djevojčice u stanju igrati duže na jednom mjestu u sobi sa svojim igračkama dok će dječaci trebati više prostora, trebaju skakati i kretati se, penjati i traže više prostora. Takvim načinom djelovanja dječaci potiču još više razvoj svojeg mozga što je za njih odlično. Nemojte od dječaka tražiti da miruje na jednom mjestu.
Kako se kod djevojčica razvijaju obje strane mozga paralelno, one imaju sklonosti multitaskingu te se mogu istovremeno igrati, slušati druge, razgovarati i biti fokusirane na više stvari odjednom.
Dječacima je to teže jer im mozak to ne dopušta, ali ako se žene bave odgojem dječaka i same forsiraju multitasking, vjerojatno će ga uspjeti tome podučiti iako to još uvijek neće biti dovoljno dobro kao kod djevojčica. No, dječak voli zadržavati fokus na onome što radi i teže mu se usmjeriti na više događaja u isto vrijeme.
Bez obzira na emancipaciju žena, fiziologija razvoja mozga nam pokazuje drugačiju sliku stvari. Tako će djevojčice biti emocionalnije, osjećajnije, dok će dječaci biti spretniji i imati više hrabrosti isprobavati nove aktivnosti.
Kako većina roditelja ne vodi računa o biološkim razlikama djevojčica i dječaka zna se dogoditi da ih međusobno uspoređuju govoreći dječacima da budu mirniji i tiši a djevojčicama da budu hrabrije i probitačnije. Ako to nije u prirodi djeteta ili ako to dijete ne gleda u obitelji kod svojih roditelja, teško će razviti ono što nije.
Govoreći djevojčicama da potiskuju emocije, skrivaju suze, ne pokazuju kako se osjećaju ili budu jake kao dječaci je nemoguća misija za žensko dijete kojem emocije vriju od samog rođenja.
Naravno da će vas djevojčica poslušati ako ste joj autoritet jer roditeljima se besprijekorno vjeruje, no onda ćete je zakinuti za to da u budućnosti bude odvojena od svojih emocija te će se zbog toga teže vezati za partnera i svoju djecu.
Govoreći djevojčicama da se izbore i budu grube, da se potuku za ono što žele ili ih se uči bilo kojem drugom obliku agresivnosti znači da joj zatomljujemo prirodno usađenu empatiju i povezanost s emocijama. Time ne razvija asertivnost i emocionalnu inteligenciju.
Namećemo li djevojčici da se natječe, da brine o postignućima ili razmišlja racionalno te time zanemaruje odnose, zajedništvo i kreativnost, odvajamo je od njene ženske prirode.
Zanemarivanjem bioloških razlika djevojčica i dječaka očekujemo da imaju isti tempo, iste interese ili pak istu izdržljivost kao dječaci iako nam razvoj govori drugačije. Time će se djevojčica osjećati manje vrijednom, imati nisko samopouzdanje i neće graditi samopoštovanje.
Odgojem možemo pomoći djevojčici da izgrađuje svoju osobnost u skladu sa svojim biološkim razvojem te time utjecati na izgradnju njenog samopoštovanja.
Nijedna navedena osobina nije rezervirana samo za dječake, niti samo za djevojčice već je poanta u tome da od malih nogu možemo utjecati na autentičnost djeteta, mentalno zdravlje te odnose koje ima s drugima.
Nećemo postići da djevojčica prezire svoju ženstvenost ili razvija osobinu “moram sve sama” te se time pretvara u jaku ženu s kojom će se muškarci teško nositi.
Kao roditelji možemo puno više ako se educiramo o razlikama u razvoju djevojčica i dječaka. Ovdje su spomenute samo neke a ima ih mnogo više.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj
