San svakog roditelja je imati dijete s kojim se dobro razumiješ i imaš skladan odnos
U praksi je to puno teže izvedivo, naročito kada krenu raznorazne razvojne faze djeteta s kojima se teže nosimo. Činjenica je da i mi kao odrasli imamo svoje životne faze u kojima se trudimo više ali i one u kojima nas život stisne i ne ide nam najbolje, ni kroz život a ni prema djeci. Pa tako ih imaju i djeca.
Postoje lakoodgojiva djeca za koju ni ne znamo kako su odrasla ali i ona težeodgojiva djeca zbog kojih prođemo sve edukacije, iščitamo raznorazne knjige i odlazimo kod stručnjaka po pomoć i opet nismo sigurni hoće li sve to završiti dobro.
I sama sam majka dvoje djece i imala sama raznorazne izazove tijekom njihova odrastanja. Sada su odrasli i samostalni ljudi.
Sin je po svojoj prirodi kontraš. Na prvu će reći sve suprotno onome što ja kažem, mislim, iznesem, naredim. Tako je od malih nogu. Teško je odgajati dijete koje ti na sve udara kontru. Barem sam u to vrijeme mislila da je teško.
Kao svaki roditelj, tražila sam rješenja. Osim obrnute psihologije (davanje suprotnih naredbi) nije ništa “palilo” a i to je djelovalo samo do određene dobi sve dok on nije shvatio što radim.
Uz to sam učiteljica koja se u školi susreće s učenicima kontrašima te bi mi znanja o tome kako se nositi s njima dobro došla i za posao. Kada sam upisala NLP (neurolingvističko programiranje) i doznala o mozgovnim jezicima, naučila sam da postoje ljudi koji na prvu na sve kažu NE.
Znate zašto?
Zato što im je potrebno vrijeme za usklađivanje sa sobom i naredbom koju su primili (tako oni doživljavaju sve što im kažeš). Taj međuprostor traje nekada nekoliko minuta, a kod većih odluka i duže.
Međutim, kada promisle o svemu, uz dobre argumente koje im damo, oni svejedno učine ono što smo im rekli, ali ne kao poslušno dijete već kao dijete koje se uskladilo sa sobom i učinilo ono što osjeća da je ispravno. Ako pak nije ispravno, ostaje pri svojem NE.
Doznavši za ovo shvatila sam da sam sebi rodila mudro dijete koje na prvo ispada teškoodgojivo dijete ali je na ponos svakom roditelju da dijete promisli o onome što od njega tražiš a ne prihvaća slijepo ono što od njega tražiš.
Koji roditelj ne bi želio takvo dijete?
Od tada gradim odnos sa sinom i znam se nositi s kontrašima u školi jer shvaćam i razumijem iz kojeg razloga to čine. Ne čine to zato da bi mene povrijedili, da bi mi se inatili ili da uvijek bude po njihovom već zato što im treba vrijeme za usklađenje s izrečenim. Ili će to prihvatiti i složiti se s vama ili neće. U vrlo rijetkim situacijama neće prihvatiti vašu ideju i to zato što im najčešće nedostaju razlozi zašto bi činili to što tražite od njih.
Iz tog razloga je nastala edukacija Tipovi djece prema mozgovnom jeziku jer pomaže roditeljima, odgajateljima i učiteljima da razumije različitu vrstu djece, da shvate zašto se ponašaju na određeni način, zbog čega čine to što čine ili pak djeluju malkice drugačije.
Nije lako razumjeti postupke djeteta jer na prvu loptu mislimo da su usmjereni protiv nas a zapravo iza svakog ponašanja stoji neka dobra namjera a na nama je da spoznamo ili naučimo koja je to namjera.
Postoji preko 50 različitih tipova djece pa čak i odraslih osoba koji u ponašanju izražavaju neobične reakcije koje nećemo razumjeti ako ne znamo njihovu pozadinu.
Tako će možda vaše dijete napraviti čitavu dramu oko odjeće koju ste mu kupili jer je kruta, stiska, nije dovoljno mekana ili pak mu smetaju etikete. Na edukaciji doznajete da se radi o takvom tipu mozgovnog jezika.
Ili pak se radi o djetetu koje često upada u riječ i ima nemogućnost slušanja drugih te se čini kao da je na više strana u isto vrijeme.
Za sve postoji rješenje i objašnjenje. To što ga mi ne znamo, najčešće živcira nas no to ne znači da tako treba ostati. Na web stranici anitavadas.com imate detalje oko edukacije.
Nije lako razumjeti postupke svojeg djeteta ali je to dužnost svakog roditelja jer dijete koje nije shvaćeno od vlastitih roditelja će potražiti društvo izvan obitelji. Mi ljudi volimo biti pripadnici nekoj skupini. Ako dijete osjeća da ne pripada svojoj obitelji, tada traži neku svoju skupinu koja će ga razumjeti i prihvatiti takvog kakav jest. U rijetkim slučajevima imamo i djecu koja zapadaju u depresivna stanja zbog neshvaćenosti. Kako bismo izbjegli posljedice, dobro je posvetiti se djeci i raditi na povezivanju s njima.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj
