Najguglaniji recept na svijetu je paneer ili indijska verzija mekog sira....
Na svijetu ima gotovo 7,9 milijardi ljudi, a prema Googleovim
procjenama, toliko ima i objavljenih recepata na internetu. Mnogi
među njima se ponavljaju, slični su ili tek minimalno različiti,
no iz godine u godinu njihov broj raste, a mijenja se i ono što
se najviše pretražuje na internetu. Google tvrdi da je
najpopularnija hrana na svijetu – sushi. Međutim, kada dolazimo
do najguglanijeg recepta na svijetu, prošlogodišnje je apsolutni
pobjednik paneer ili indijska verzija mekog sira. Njegova
popularnost sigurno leži i u činjenici da je indijska prehrana
sve popularnija, ali i da Indijci čine oko 20% svjetske
populacije. Paneer je popularni indijski svježi sir koji se
tradicionalno koristi u mnogim indijskim jelima. Poznat po svojoj
svježini i nježnoj teksturi koja se topi u ustima, nema izražen
okus pa je dobar dodatak svakom jelu. Može se koristiti u raznim
jelima poput curryja, tikki, salata, sendviča i prženih jela, a
popularan je među vegetarijancima.
Među “Google klasicima” već godinama su pak pizza, pileća prsa te
tiramisu. Ta tri jela redovito se nalaze u top pet
najpretraživanijih jela na internetu. Sva tri jela relativno su
jednostavna za pripremu. Najkompliciraniji recept vjerojatno je
onaj za tiramisu, no, zanimljivo, talijanske delicije redovito su
među najpopularnijima na svijetu.
Inače, tiramisu je talijanski desert čija je točna povijest malo
nejasna i postoji nekoliko teorija o tome tko ga je izmislio.
Jedna je od najprihvaćenijih priča ta da je tiramisu nastao u
talijanskoj regiji Veneto u 17. ili 18. stoljeću. Prema toj
priči, tiramisu je izvorno bio posluživan u caffe barovima kao
energetski napitak za putnike namjernike. Što se tiče specifičnog
autora, mnogi talijanski gradovi – među ostalim Venecija, Siena i
Treviso – tvrde da su dom tiramisua, no tko je stvarni autor,
zapravo se ne zna.
Unatoč nejasnoj povijesti, tiramisu je postao iznimno popularan
diljem Italije i svijeta. Danas se sastoji od slojeva piškota
natopljenih kavom i likerom, kreme od sira mascarponea, jaja i
šećera te se posipa kakaom u prahu. Nejasna je i povijest
nastanka pizze. Svi znamo da potječe iz Italije, a njeni korijeni
sežu daleko u prošlost. Nastala je u Napulju, južnom dijelu
Italije, i postala je jedan od najpoznatijih i najomiljenijih
jela diljem svijeta. Međutim, prvi oblici pizze pojavili su se
još u antičko doba. Rimljani su pripremali jednostavne pogače od
tijesta za kruh koje su posipali začinima i maslinovim uljem.
Međutim, ono što danas smatramo klasičnom pizzom razvilo se u
Napulju prije nekoliko stoljeća. Tradicionalna napuljska pizza
imala je tanak hrskav rub i mekanu, elastičnu sredinu. Izvorno se
pripremala s vrlo jednostavnim sastojcima poput rajčice,
maslinova ulja, svježeg sira i bosiljka. Najpoznatija verzija je
Margherita, pizza prvi put pripremljena 1889. godine koje je ime
dobila po talijanskoj kraljici Margheriti.
Pizza je postala popularna među radničkom klasom u Napulju, a
zatim se proširila diljem Italije i svijeta zahvaljujući
talijanskim imigrantima. Tijekom 20. stoljeća talijanska
imigrantska zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama
pridonijela je popularizaciji pizze, čineći je globalnom ikonom
brze hrane. Jedna od najstarijih pizzerija u Sjedinjenim
Američkim Državama otvorena je 1905. godine na Manhattanu, a
nazvana je Lombardi’s po vlasniku Gennaru Lombardiju.
Danas, čak 118 godina poslije, Lombardi’s i dalje prodaje komade
pizze iz iste peći! Preselili su se na drugu lokaciju, ali su
nasljednici prvih vlasnika prenijeli peć. Poslije Drugog
svjetskog rata popularnost pizze “eksplodirala” je u SAD-u i više
se nije smatrala hranom određene etničke zajednice, već je
postala dio američke, ali i svjetske prehrambene kulture. U
Hrvatskoj je, pak, na iznenađenje mnogih, osim već navedenih
“klasika”, među najpretraživanijima recept za – sataraš. To
tradicionalno, ali vrlo jednostavno jelo ima niz izvedenica, no
ključ je u svježem i sezonskom povrću i umjerenom korištenju
začina.
Paneer iz kućne radinosti
U velikom loncu zagrijte mlijeko na srednjoj vatri dok ne počne
kipjeti. Povremeno miješajte kako mlijeko ne bi zagorjelo. Kad
mlijeko zakipi, smanjite vatru na najmanju moguću. Dodajte
limunov sok postupno, žlicu po žlicu, dok se mlijeko ne počne
zgrušavati. Miješajte nježno kako bi se sir odvajao od sirutke.
Nakon dodavanja limunova soka lonac maknite s vatre i pustite da
stoji 5-10 minuta dok se sirutka potpuno ne odvoji od sira.
Postavite cjedilo preko posude kako biste uhvatili sirutku.
Prekrijte cjedilo gazom ili kuhinjskom krpom kako bi se zgrušani
sir mogao ocijediti. Nježno prelijte zgrušani sir u cjedilo i
ostavite ga da se cijedi 30-40 minuta. Ovaj će proces ukloniti
višak sirutke iz paneera. Nakon što se sir dovoljno ocijedi,
nježno ga uklonite iz cjedila i stavite na ravnu površinu.
Oblikujte sir u željeni oblik – kvadrat, pravokutnik ili kocku.
Ako želite tvrđi paneer, stavite ga pod opterećenje (npr. gore
stavite težak tanjur) i ostavite tako sat-dva u hladnjaku. Za
mekši paneer možete ga koristiti odmah nakon cijeđenja.
Osnovni recept za pileća prsa
Pileća su prsa jedno od omiljenih jela na svijetu zbog svoje
svestranosti i niskog udjela masnoće. Jedan od najpopularnijih
recepata za pripremu pilećih prsa uključuje mariniranje mesa u
mješavini maslinova ulja, limunova soka, začina i bilja po
izboru. Zatim se peče u pećnici oko 20 minuta na 180-200
stupnjeva dok ne postane sočno i hrskavo. Ovaj recept nudi razne
varijacije, uključujući dodatak umaka ili nadjeva, ovisno o
preferencijama pojedinca, no ključ dobrog okusa zapravo je u
marinadi.
Domaći sataraš
Rajčicama oguliti kožicu pa narezati na malo veće komade. Luk
narezati na ploške, a papriku na malo deblje trakice. Na ulju
papriku pržiti nekoliko minuta (2-3) pa dodati luk i nastaviti
pet minuta da samo uvene. Sada dodati prethodno oguljenu rajčicu,
sol, papar i šećer. Nastaviti još pet minuta, ali voditi računa
da se rajčica ne raskuha (redovito kušati). Pred kraj pripreme
možete u njemu zapeći jaja, a savršeno funkcionira i kao prilog
uz tjesteninu, rižu ili meso. Količine su proizvoljne, prema
ukusu onog za koga se priprema, ovisno o tome koje povrće više
voli.