Neminovno je da će prije ili kasnije doći do situacije gdje će se dijete susresti s nekom vrstom gubitka u obitelji
Kamo sreće da to nisu dragi nam ljudi ali dogodi se da dijete doživi i gubitak svojeg ljubimca koji je također nepredvidivi gubitak.
Želimo li zaštititi dijete od boli pričanjem laži, to neće dobro završiti jer će dijete izgubiti povjerenje u nas.
Zatvaramo li oči i ne bavimo se djetetovim emocijama misleći da će dijete to moći samo, zavaravamo sebe jer je i nama teško u tom trenutku.
Možda pričamo nerealne priče koje su i nama pričali kad smo bili mali i osjećamo da nisu djelovale ni nama ali ne znamo bolje.
U svakom slučaju je tuga velika i kroz nju treba proći. U tom trenutku nikome nije lako.
Evo nekoliko smjernica koje vam mogu poslužiti da se lakše snađete u takvim trenucima.
ISKRENO I JASNO IZGOVORITE ono što vam se dešava. „Netko je umro. Više se nećemo družiti i smijati s njime.“ To je nešto s čime rezonirate i vi i dijete.
Govoreći istinu, dijete će vam povjerovati i time će se osjećati sigurno uz vas.
Važno je koristiti jezik primjeren dobi djeteta kako bi vas dijete razumjelo.
Nije dobro koristiti izraze poput „Otišla je na počinak. On spava.“ i tome slično jer je moguće da stvorite strah djeteta od spavanja. Pomislit će da će i ono kad ode na spavanje umrijeti. U malim glavicama nema razlike. Zato je važno da ste iskreni a ne da prikrivate istinu.
Možete im reći što za vas znači smrt. Da će tijelo prestati živjeti a duša odlazi (tamo gdje vi vjerujete da odlazi). Više se nećemo viđati s njima.
DOPUSTITE IZRAŽAVANJE EMOCIJA kako sebi, tako i djetetu zato što će dijete ionako gledati vas kako se vi nosite s tim emotivnim stanjem. U takvim je trenucima prirodno plakati ili čak biti ljut zato što nismo očekivali takav ishod. Recite djetetu da slobodno potraži utjehu u drugima kojima vjeruje i kaže im kako se osjeća. Lakše je kada razgovaramo ili pričamo o tome. Dajte djetetu dozvolu da vas pita kad god želi i što god želi u vezi toga. Plačite zajedno.
U prvim danima PRUŽITE DODATNU PAŽNJU djetetu jer se neće moći usredotočiti na sve što se zbiva. Dok ne prihvati što se dogodilo, budite tu za dijete i više nego uobičajeno. Dopustite druženja s dragim prijateljima ili djetetu važnim ljudima. Takve situacije ublaže bol i pomognu da se osjećamo sigurnima.
RUTINA I SIGURNOST u tim trenucima pomažu da se brže vratimo u formu. Zato se vratite svojim svakodnevnim aktivnostima i recite djetetu da ste tu za njega kad god mu je teško. Ta težina će trajati još neko vrijeme i to je sasvim normalno.
Također nije dobro da se ljutite na dijete ako se povremeno raduje malim stvarima. U tuzi je radost dozvoljena jer se svi hvatamo za slamku spasa.
Potrudite se da se dijete uz vas osjeća dovoljno sigurno da vas pita što god želi kako bi u vama potražilo uzor i snagu. Pri tome vi ne trebate glumiti snažnu osobu izvana a iznutra se raspadati. To će zbunjivati dijete. Bolje je da ste prirodni i svoji. Iskreni.
Djeca uče promatranjem i zato će vas gledati i kada vi mislite da ne gleda.
Koristite priče ili slikovnice
Postoje mnoge priče napisane za djecu kako bi vam olakšale period tugovanja. Potražite ih u obližnjoj knjižnici. Pomoći će vam da proširite temu i da ne ignorirate ono kroz što prolazite. Smrt je dio naših života.
Razgovarajte o uspomenama s tom osobom, gledajte zajedničke fotografije ili pak crtajte ili pišite pisma. Sve je dopušteno da sebi olakšate.
Ako ne možete sami ili pak vidite da sve ide u pogrešnom smjeru, POTRAŽITE STRUČNU POMOĆ ili za sebe ili za dijete, ili za oboje. Naročito ako ste primijetili da se dijete sve više povlači u sebe, ne želi društvo i odbija raditi rutinu, možda je ipak bol prejaka i za vas. Postoje osobe koje se bave mentalnim zdravljem i svakako dopustite sebi potražiti pomoć. Ne morate sami kroz to. Dovoljno je da ste izgubili dragu osobu, nemojte sad još gubiti odnos s djetetom ili sa sobom.
UKLJUČITE DIJETE U OPROŠTAJ ako je ikako izvedivo. Omogućite da bude na sprovodu ili neku drugu vrstu oproštaja kako bi dobilo osjećaj da je odnos sa živom osobom završio. Ako procijenite da je dijete senzibilno i sprovod bi mu bio previše, uvijek možete sami otići nakon par dana na groblje i tamo popričati o svemu.
VI najbolje poznajete svoje dijete i procijenite sami što je najbolje za dijete.
Naučiti dijete nositi se s gubitkom voljenih je dio emocionalne inteligencije za koji se očekuje od roditelja da ga poduči kako se nositi s time.
Roditelj koji i sam nije naučio kako da se nosi s gubitkom, bit će u odbijanju ili će mu teško pasti podučavanje djeteta tuzi.
U tom slučaju zajednički potražite pomoć.
Ako pak se znate nositi jer ste odradili taj dio emocionalne zrelosti kod sebe, uzmite vremena za dijete kako biste pomogli da se nauči nositi s gubitkom jer je i to sastavni dio naših života.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj
