Mnogi roditelji žive u uvjerenju da oni nisu imali i da njihovi roditelji njima nisu priuštili treninge, jezike, lijepu odjeću i igre
Ima djece koja će stalno tražiti da im nešto kupite a i roditelja koji si mogu to priuštiti te tako napune sobu igračkama ali ipak je malenima važnije kada mu se roditelji posvete ili pak igraju s njima tim istim igračkama.
Uvjerena sam da je svakom djetetu važnije društvo roditelja od bilo koje igračke koje mu kupite. Kako radim u školi, svaku generaciju pitam to pitanje i nećete vjerovati ali u svakoj generaciji su djeca oko toga složna – želimo da se roditelji nama posvete.
Djeci je doista važno da roditelji aktivno provode vrijeme s njima, da pokažu interes za ono čime se bave. Najsretniji su i s veseljem mi govore kako ih roditelji dolaze pogledati kako treniraju. Najponosniji su kada usreće svoje roditelje.
S druge strane, mnogi roditelji imaju dnevni raspored pretrpan obavezama te im ostane malo vremena i volje za posvećenu igru i druženje s djecom. Mnogi roditelji žive u uvjerenju da oni nisu imali i da njihovi roditelji njima nisu priuštili treninge, jezike, lijepu odjeću i igre te se trude zaraditi dovoljno da sve to omoguće vlastitom djetetu. Čak i puno više no što dijete uistinu treba.
Tim tempom življenja i visokim vlastitim očekivanjima, roditelji su premoreni od svega te nemaju snage posvetiti se onome što dijete istinski treba – njih i njihovo društvo.
Bivanje s djetetom nije isto što i bavljenje djetetom. Provoditi vrijeme s djetetom nije isto što i posvetiti se djetetu. Ono što djetetu treba je da bude u našem fokusu, da ne radimo još neku aktivnost kada smo uz dijete, da ga slušamo, da pokažemo interes za ono čime se ono bavi.
Umjesto da kritiziramo aktivnosti koje dijete radi, bolje je da pokažemo interes i doznamo zbog čega naše dijete voli to što radi. Tako ćemo bolje razumjeti dijete i razvijati dublji odnos s djetetom.
Mnoga djeca privlače pažnju roditelja na neprimjeran način jer drugačije ne znaju. Ili lošim ponašanjem ili raznoraznim ispadima ili pak lošim ocjenama. Ima i djece koja se trude iz petnih žila da budu „dobra djeca“ samo da ih roditelji primijete i pohvale, da im se posvete i daju malkice pažnje.
Roditelji koji ne znaju iščitavati te znakove djece moraju se baviti posljedicama te rješavaju ružna ponašanja djeteta umjesto da riješe uzrok problema. Nerijetko se to pokaže kao uzrok na individualnom savjetovanju roditelja.
Vjerujte mi da vama je lakše posvetiti se djetetu svaki dan barem jedan sat ili kad vas dijete traži da ostavite sve i fokusirano i pažljivo provjerite što dijete treba umjesto da se bavite rješavanjem posljedica zanemarivanja djeteta. Pri tome ne mislim da vi kao roditelji ne date djetetu sve što ono treba već se ne znate posvetiti u potpunosti djetetu.
Razumijem roditelje pretrpanih rasporeda i s nedostatkom vremena no ipak ako u danu nađete barem pola sata ado sat vremena za dijete i posvetite se u potpunosti, bez mobitela i TV-a, vrlo brzo ćete primijetiti razliku u ponašanju djeteta.
Dijete treba vas a ne sve ono za što se mučite da mu omogućite. I za kraj pročitajte priču pa vas možda i ona inspirira da promijenite svoje ponašanje.
Mladi bračni par uđe u najbolji dućan s igračkama u gradu. Muž i žena dugo su promatrali šarene igračke poredane na policama, obješene po plafonu, u veselom neredu na klupama.
Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektronskih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pizze i torte.
Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.
“Vidite”, objašnjavala je žena, “mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i navečer.”
“Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije”, nastavio je čovjek.
“Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti”, ponovno će žena,
“I onda kad nas nema… nešto što će je veseliti kad bude sama.”
“Žao mi je “, nasmiješi se ljubazno prodavačica.
“Mi ne prodajemo roditelje!”
Želim vama puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditelje i osobni razvoj
