Smatrali su ih zločestom, lijenom, neodgojenom, čak i glupom djecom
Danas misle da jedu previše šećera i da previše bulje u razne ekrane, kaže prevoditeljica Ivana, koja, kao i njezin sin predškolske dobi i njezin odrasli bratić, ima ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), neurološki poremećaj koji utječe na razvoj mozga i aktivnosti vezane uz pažnju, kontrolu impulsa i hiperaktivnost.
“Moj sin ima sve najčešće simptome ADHD-a u dječjoj dobi, kao što su hiperaktivnost, impulzivnost, slaba pažnja i loša samoregulacija emocija, koja se u toj dobi u prvom redu ogleda u lošoj toleranciji na frustraciju. No ima i ostale simptome, poput upadanja u razgovor drugima i nestrpljivosti. Ne može čekati ni na što, primjerice, u redu za sladoled”, tumači Ivana.
Problemi u vrtiću i školi
Jedan od problema njezinog sina je i to što nema potrebu za spavanjem tijekom dana pa u vrtiću ne može biti miran i tih dok druga djeca spavaju.
“Nažalost, organizacija u vrtiću je takva da je asistentica, koju je dobio prije nekoliko mjeseci, s njim samo dio vremena dok druga djeca spavaju pa dio vremena mora ležati i mirovati, što je njemu jako teško, praktički nemoguće. On bi stalno skakao i penjao se po namještaju”, govori Ivana, piše Index.hr
Djeca s ADHD-om u školskoj dobi nastavljaju imati slične probleme.
“No tada loša pažnja i koncentracija počinju dodatno uzrokovati probleme u usvajanju gradiva pa imaju lošiji školski uspjeh nego što bi inače mogli postići s obzirom na svoju inteligenciju i druge sposobnosti”, dodaje naša sugovornica.
Simptomi kod odraslih
ADHD se najčešće i najjasnije prepoznaje kod djece, ali nije prisutan isključivo kod njih. Ivana ima većinu simptoma ADHD-a u odrasloj dobi.
“Hiperaktivnost do tada iščezne, odrasli s ADHD-om ne trče neprestano niti se penju po namještaju, ali psihomotorni nemir i dalje ostaje. Mi, koji ga imamo, ne možemo dugo sjediti mirno, stalno se moramo dizati i udaljavati od stola, a fizička hiperaktivnost uglavnom se pretvara u mentalnu. Ne možemo prestati razmišljati, misli samo nadiru jedna za drugom bez ikakvog reda.
Loša pažnja, distraktibilnost i slaba samoregulacija emocija ostaju. Srećom, ja sam vrlo znatiželjna i imam natprosječan IQ pa u školi nisam bila loša učenica, a kod upisa na fakultet imala sam svu slobodu birati što ću studirati pa sam izabrala ono što me zanimalo. To mi je puno značilo jer ljudi s ADHD-om mogu lakše održavati pažnju na sadržaju koji im je zanimljiv.
Loša samoregulacija emocija i loše nošenje sa stresom uzrokuju probleme u međuljudskim odnosima. Ja sam naučila kontrolirati svoje emocije tako da njihovu silinu ne pokazujem prema van, no to me iscrpljuje i uzrokovalo mi je psihosomatske bolesti, kao što su refluksni ezofagitis, kronični gastritis i upalna bolest crijeva. Zbog loše koncentracije manje sam efikasna; za istu količinu posla treba mi više vremena nego što bi trebalo neurotipičnoj osobi. Zbog neprestane aktivnosti uma jako slabo spavam pa mi slabi imunitet i jako sam podložna infekcijama”, žali se Ivana, piše Index.hr
ADHD nije novi poremećaj ni izmišljotina
Budući da se tek u novije vrijeme sustavno prepoznaje, dijagnosticira i tretira, neupućenima se može činiti da je ADHD neka nova dijagnoza izmišljena kako bi se (pre)medikaliziralo nešto što je zapravo problem odgoja i novih tehnologija.
U stvarnosti je poremećaj čiji simptomi odgovaraju ADHD-u prvi opisao nizozemski liječnik Cornelius Kloekhof u svojem priručniku na latinskom još 1753. Nakon toga se spominjao u medicinskim priručnicima iz 1775. i 1798., a također su poznata predavanja o njemu britanskog pedijatra Georgea Stilla iz 1902. Ključni uzroci ADHD-a Uzroci ADHD-a su složeni i uključuju kombinaciju genetskih, okolišnih i neurobioloških čimbenika. ADHD ima snažnu genetsku komponentu i često se javlja u obiteljima.
Studije blizanaca i obitelji sugeriraju da genetika može objasniti između 70% i 80% varijacija u simptomima ADHD-a.
Neuroznanstvena istraživanja otkrila su da kod osoba s ADHD-om postoje određene razlike u veličini i aktivnosti nekih dijelova mozga, među ostalim, u prefrontalnom korteksu, koji je uključen u izvršne funkcije, kao što su planiranje, donošenje odluka i kontrola impulsa. Istraživanja su također pokazala da je ADHD povezan s neravnotežom u razinama neurotransmitera, posebno dopamina i norepinefrina, koji igraju ključnu ulogu u pažnji i kontroliranju impulsa. Izloženost toksinima tijekom trudnoće, kao što su alkohol, duhan i određeni lijekovi, također može povećati rizik od razvoja ADHD-a kod djece. Slično vrijedi i za komplikacije pri rođenju, poput prijevremenog porođaja ili niske porođajne težine.
