Iako su mnogi navikli njime čistiti, on zapravo i nije najbolja opcija, te sa sobom donosi brojne rizike...
Dugo je vremena izbjeljivač bio uobičajeni proizvod za mnoge
kućanske poslove, od dezinfekcije površina i uklanjanja mrlja do
posvjetljivanja odjeće i čišćenja dječjih igračaka. No, ovaj alat
za čišćenje sa sobom nosi mnoge rizike. Naime, izbjeljivač
šteti kvaliteti zraka u zatvorenom prostoru, a vjerojatno
nije ni tako učinkovit u čišćenju kao što mislite. Suprotno
uvriježenom mišljenju, izbjeljivač ne sprječava pravilno
rast mikroba u kući. Umjesto toga, može dopustiti da
kontaminacija nastavi postojati, što dovodi do neželjene
izloženosti, piše Mind Body Green.
Stručnjak za sanaciju plijesni otkrio je četiri
razloga zašto biste se trebali odlučiti za alternativu
izbjeljivaču.
Ubijanje plijesni nije dovoljno
Jedan od razloga zašto izbjeljivač nije učinkovit je taj što
jednostavno ubijanje organizma nije dovoljno za rješavanje
kontaminacije.
– Uporaba kemikalija ili biocida koji ubijaju organizme poput
plijesni ne preporučuje se kao rutinska praksa tijekom
čišćenja plijesni. U većini slučajeva nije moguće niti poželjno
sterilizirati područje; ostat će pozadinska razina spora
plijesni… Mrtva plijesan još uvijek može uzrokovati alergijske
reakcije kod nekih ljudi, stoga nije dovoljno jednostavno
uništiti plijesan; ona se također mora ukloniti – napominju iz
Agencije za zaštitu okoliša.
Dok izbjeljivač može ubiti koloniziranu plijesan (a to čak nije
ni jamstvo), neće eliminirati sve prisutne čestice. Mrtve čestice
plijesni moraju nestati kako se izloženost ne bi nastavila.
Izbjeljivač za sobom ostavlja spore i
mikotoksine
U nastojanju da se razmnožavaju, kolonije plijesni će stvoriti i
otpustiti mikroskopske čestice koje se nazivaju spore u okolni
okoliš. Ako te spore padnu na površinu s vlagom i organskim
materijalom, prijeći će u živu koloniju. Neke vrste plijesni
stvaraju i mikroskopske toksine koji se nazivaju mikotoksini. Te
su čestice otrovne za ljudsko tijelo i mogu izazvati dugačak
popis štetnih zdravstvenih reakcija, zbog čega su strogo
regulirane u prehrambenim proizvodima.
– Ovi nusprodukti plijesni su posebno otporni, a prema mom
iskustvu, izbjeljivač ih ne uklanja. Kako bi se pravilno sanirala
plijesan u domu, moraju se ukloniti sve čestice, uključujući
mrtvu plijesan, fragmente, mikotoksine i spore – rekao je
stručnjak.
Izbjeljivač je neučinkovit na poluporoznim i poroznim
površinama
Poluporozne i porozne površine imaju male džepove koji omogućuju
česticama da se ubuše duboko u površinu. Za učinkovito rješavanje
bilo kakve prisutne kontaminacije potrebno je riješiti te
čestice. Izbjeljivač ne može učinkovito riješiti ovu
situaciju.Plijesan je izvrstan primjer zašto izbjeljivač ne
uspijeva izvršiti svoj zadatak. Ova gljiva pušta korijenje,
slično korovu. Poput korova, da biste ga uklonili s površine,
morate ga iščupati, s korijenjem i svim. U protivnom će samo
ponovno narasti.
– Dok će izbjeljivač uništiti površinsku razinu plijesni, neće
prodrijeti u porozne i poluporozne površine dovoljno daleko da se
uhvati u koštac s korijenjem. Zapravo, izbjeljivač zapravo može
pomoći da plijesan nastavi rasti budući da se sastoji od preko
90% vode i malo klora. Kad bacite izbjeljivač na površinu, klor
brzo izgori, ostavljajući za sobom samo vodu. Korijenje plijesni
koje je ostalo može koristiti ovaj izvor vlage za rast,
omogućujući koloniji da se odmah vrati – kaže stručnjak.
Jake kemikalije loše su za naš zrak i okoliš
Natrijev hipoklorit glavna je komponenta koja izbjeljivaču daje
snagu čišćenja. Mnogi proizvodi koji sadrže izbjeljivač imaju
spojeve koji sadrže klor, kao što su hipoklorna kiselina (HOCl) i
plinoviti klor (Cl2). Pokazalo se da pare negativno utječu na
kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru, iritiraju oči, kožu i
dišni sustav, te uzrokuju simptome kao što su kašalj, glavobolja
i suzenje očiju. Osim toga, kada se izbjeljivač pomiješa s nekim
drugim proizvodima za čišćenje kućanstva, može stvoriti plin
klor, koji je otrovan ako se udiše.
Okoliš je također važan. Kada se klor ispusti u vanjski okoliš,
može stvoriti dioksine, poznate kancerogene tvari koje štete i
vodenom i životinjskom svijetu. Glavni krivci za ovaj oblik
kontaminacije su sama proizvodnja izbjeljivača i velika uporaba
proizvoda.
Što koristiti umjesto izbjeljivača?
– Kada traže proizvod za čišćenje kojim bi se riješili i
spriječili plijesan, vlasnici kuća trebaju nešto što će
eliminirati spore plijesni, ubiti plijesan i ukloniti je iz
korijena. Svu kontaminaciju treba ukloniti kako ne bi došlo do
izlaganja štetnim česticama. Tu na red dolaze prirodni
proizvodi za čišćenje. Umjesto štetnih komponenti, botanički
proizvodi koriste sastojke poput eteričnih ulja za učinkovito
čišćenje i uklanjanje otrovnih čestica koje mogu izazvati štetne
zdravstvene reakcije. Ovi netoksični sastojci također ne smanjuju
kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru štetnim kemikalijama i
smanjuju rizik od reakcija povezanih s izloženošću – objasnio je
stručnjak za sanaciju plijesni.