Nerijetko roditelji pribjegavaju korištenju termina da su im djeca 'zločesta' i pri tome ih ljuti takvo njihovo ponašanje
Ako krenemo od postavke da zločesta djeca ne postoje već postaju,
onda je važno da prezentiram uzroke i objasnim kako nastaju.
Nerijetko roditelji pribjegavaju korištenju termina da su im
djeca ‘zločesta’ i pri tome ih ljuti takvo njihovo ponašanje.
Mnogi roditelji uopće ne razmišljaju da su sami uzrok tom
‘zločestom’ ponašanju svoje djece.
Lakše je okriviti druge pa makar to bilo naše rođeno dijete nego
priznati osobnu odgovornost. No, do promjene ponašanja djeteta
neće doći bez promjene odnosa roditelja prema djetetu. Jer, kada
dijete shvati da može i da mu roditelj svašta dopušta, bilo bi
glupo da to ne iskoristi. Samo djeluje mudro u skladu s
ponašanjem roditelja.
Kako to da neka djeca kada prolaze kroz razvojne faze rade velike
probleme svojim roditeljima a neki roditelji ni ne znaju za te
iste razvojne faze jer je sve prošlo bez problema? Što mislite –
je li do roditelja ili do djece?
Dijete je dijete i svako dijete prolazi kroz razvojne faze
tijekom odrastanja baš kao što svaka godina ima četiri godišnja
doba samo neki od pojedinih godišnjih doba čine problem i
unervoze se a neki prihvate da je tako kako jest i ne
drame.
Roditelji koji su educirani i više znaju o odgoju i roditeljskim
obavezama, lakše će i snalažljivije proći kroz djetinjstvo i
odgajati sa što manje posljedica ili će korekcije raditi po putu.
Ostali će nailaziti na izazove tijekom odgoja djeteta a
vjerojatno i nakon.
Takvi roditelji svoju djecu nazivaju ‘zločestom’ vjerujući da je
do djeteta a ne do njih jer i sami vide da neki drugi roditelji
nemaju problema u odgoju.
Roditelji koji se nemaju vremena baviti odgojem svoje djece,
također će pribjegavati korištenju termina ‘zločesto’ dijete jer
imaju druge prioritete. Takvi roditelji imaju tendenciju dovesti
mi dijete na korekturu dok oni obave sebi važne stvari. Ne
shvaćaju da dijete privlači njihovu pažnju na sve moguće i
nemoguće načine samo da se oni bave njime.
Ima roditelja koji u vlastitom očaju i pokušavanju da korigiraju
postupke djeteta ne uspijevaju jer ne znaju više kako, te iz
očaja nazivaju dijete ‘zločestim’. Njima je najbolje da potraže
pomoć.
Kada svi ovi roditelji shvate da nije do djeteta već do
korigiranja vlastitog ponašanja prema djetetu i dijete će
prestati biti ‘zločesto’ onda će potražiti pomoć stručne osobe
koja zna KAKO u tim situacijama.
Kada u životu naiđete na situaciju s kojom se ne znate nositi,
obično potražite savjet i pomoć osobe koja se razumije u to, zar
ne? Tako je i u roditeljstvu. Postoje osobe koje imaju znanja,
vještina i iskustva te znaju što u svojem ponašanju vi trebate
mijenjati da bi se ponašanje djeteta korigiralo.
Ono što je teži dio posla je taj da vlastito ponašanje nije lako
mijenjati. Naročito osobama u godinama koje već imaju ustaljene
navike i rutine. Oni bi najradije mijenjali i korigirali mlađe i
otud potreba da roditelj radije radi na tome da se promijeni
dijete a ne on sam.
No, život nije stalan već je promjenjiv i važno je biti
fleksibilan te to znači naš osobni rast i razvoj. Oni koji to
prihvate, pristat će se brže mijenjati te će doći do
promjena i u ponašanju djeteta. Roditelji koji su u otporu i
uporno i dalje po svome šalju poruku djetetu da i ono treba
ostati tvrdoglavo pri svome i tako problem i dalje ostaje.
Zato ne postoje stručnjaci čarobnjaci. Oni će vam reći što
trebate i što bi bilo dobro mijenjati kako bi došlo do promjene
ponašanja ali na kraju je do vas hoćete li vi išta mijenjati po
tom pitanju ili će sve ostati kao ranije i učit ćete težim
načinom.
Onda se postavlja pitanje – tko je u stvari ‘zločest’, dijete ili
osoba koja se ne želi mijenjati? Razmislite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditelje