Zlostavljač vas uvijek iznenadi, on uvijek traži nešto što niste očekivali. No to može samo prvi put, ako se drugi put to dogodi onda je to više - manje vaš izbor
Međunarodni dan nenasilja obilježava se 2. listopada na dan
rođenja Mahatme Gandhija, borca za neovisnost
Indije i idejnog začetnika filozofije i strategije
nenasilja.
Većina ljudi nasilje povezuje isključivo sa fizičkim
zlostavljanjem. Međutim, agresivnost se vrlo često manifestira i
u obliku verbalne komunikacije koja uključuje vrijeđanje,
korištenje pogrdnih riječi i ponižavanje, što može imati jednako
teške posljedice.
Nenasilje predstavlja obranu svojih prava, moralnom snagom i
dostojanstvom, a ne fizičkom snagom, govorio je Gandhi.
Nasilje koje je sve više zastupljeno u našem društvu svakako je
ono verbalno.
Verbalno nasilje u podlozi gotovo uvijek ima ljutnju i
agresivnost, i predstavlja destruktivni oblik komunikacije koji
za cilj ima nanijeti štetu slici koju druga osoba ima o sebi i
izazvati kod nje negativne emocije.
NAŠI VERBALNI ZLOSTAVLJAČI I NAŠI NENASILNI
IZBORI
Zlostavljač vas uvijek iznenadi, on uvijek traži nešto što niste
očekivali. No to može samo prvi put, ako se drugi put to dogodi
onda je to više – manje vaš izbor. On vam diže strah, stoga
je bitno, suočiti se. Da biste se obranili morate
promijeniti svoje ponašanje. Umjesto da stalnim
pokušajima ubijedite zlostavljača da nešto krivo radi,
koncentrirajte se na svoje ponašanje.
Pokušajem mijenjanja njegovog ponašanja dajemo mu samo još veću
moć nad nama. Čim mi pokušamo nekoga promijeniti mi gubimo bitku.
Mi ne možemo nikoga promijeniti osim sami sebe. Svaki put
trebamo povući konsekvence, promijenit svoje ponašanje, suočiti
se sa strahom i povući granice. Stvar je svakoga čovjeka što će
tolerirati, a što neće.
Svako odgađanje naše reakcije da kažemo ne – pojačava
zlostavljanje. Zlostavljač počinje s malim testovima, a ako
mu to prođe ide na veće jer njemu treba sve više i više i pri tom
nas mrzi jer ne može se dobrog čovjeka
zlostavljati. Reagirajte na najmanji poremećaj, jer
“vampiri” se ne žele jako mučiti. Ako mu uspije on
ide dalje. Ako mu od prve postavite granicu on ide tražiti
“lakšu metu”. To je stvaranje ulaza u sustav. Kad se počnete
mijenjati – kad kažete ne – pritisak će se još više pojačavati.
To je proces neprestanog provjeravanja jeste li stvarno postavili
granicu. Nemojte misliti da će vam to lako proći; ako ste odlučni
i ako znate da proces tako ide onda ćete ustrajati.
Mijenjati će se odnos čim počnemo mijenjati svoje ponašanje, a
time će i rasti osjećaj samopoštovanja. Kad nas netko
“pojede” i uzme nam energiju, prvo što žrtva radi jest da
počne kriviti sebe. Prvi puta se može svakome dogodit, a za
drugi put se pripremite, nemojte sami sebe “sređivati” jer to
drugi rade puno bolje od vas. Ukoliko niste uspjeli s
druge, uspjeti ćete s treće reći ne – samo nemojte
odustati.
Prvi korak je odluka. Sve u životu počinje s odlukom. Potpišite
ugovor sa sobom i obećajte sebi osnovna pravila novog procesa i
spremnost da ćete se mijenjati – to znači suočavati ćete se sa
strahovima .
Jedine rešetke našeg zatvora su strahovi – sve ostalo ulazi kroz
ta vrata. To je svjesna odluka koja u sebi sadrži cilj. To znači
preuzimanje odgovornosti za vlastiti život – iz stanja žrtve u
stanje pobjednika. To je novo uvjerenje i možete doživjeti
nepravdu – ali je pitanje zašto se to vama događa? To ne znaći da
ste krivi , nego su možda negativni potisnuti osjećaji privukli
zlostavljača u vaš život da vam digne taj osjećaj da se
pročistite. On nam zapravo radi terapiju i to besplatno.
Ugovor si objesite na jako vidljivo mjesto – to vas potiče da ste
se odlučili mijenjati . Naravno, onaj drugi će sve učiniti
da se to ne dogodi – no to nije vaš problem već problem onog
drugog. Jedan jedini tko se može mijenjati u takvim odnosima
psihičkog zlostavljanja je zapamtite, žrtva. Zlostavljač
nema potrebe jer njemu je dobro, zašto bi se on mijenjao?
Dajte sebi sljedeća obećanja – osjećati ću strahove, osjećati ću
krivnje kao tjelesno iskustvo. Promatrati ću to , pisati ću o
tome sve dok se ne smirim i ne dođem u normalno stanje svijesti.
Boriti ću se da odgodim reakciju. Sigurno ako postupate na osnovu
negativnih osjećaja da ćete krivo odlučiti. Svaka odluka ima
svoje posljedice. Ali ako strah bude jači od vas, nemojte
se okrivljavati. Drugi puta ćete reagirati zrelije. Bitno je
biti svjestan da si popustio svome strahu.
Nikada u takvim situacijama ne kriviti sebe jer nam Bog daje
prilike i ljude da bismo to iskoristili u svome životu kao
poligon za učenje. Bitno je naučiti nove strategije
samoobrane, pročitati koju dobru knjigu o zlostavljanju i
primijeniti ih u praksi. Pritom si naglasite: U ovom procesu
brinuti ću se za sebe. Ništa ne može biti dobro ni završeno,
bez vas. Dajte sebi priznanje za svaki napredak, ma koliko
malen bio.
Ponavljajte rečenicu: Sve što mi se događa je za moje najveće
dobro. Ne biste ovdje danas bili gdje jeste, da niste do
sada u životu mnogo toga izdržali. Uvijek vam dolazi ono što
možete. Ako ovaj drugi ne može podnijeti da se ja ne dam
zlostavljati onda je to njegov problem, a ne vaš. Kad bi se svaka
žrtva uspjela promijeniti “vampiri” bi se brzo transformirali ili
bi umrli od gladi. Nemojte nikada napustiti sami sebe.
Zlostavljač gotovo uvijek izolira žrtvu kako ona ne bi imala
realan feedback i kako bi imao moć nad njom. Ono što zlostavljača
neizmjerno ljuti je odgađanje, on nas uvijek dobiva na brzinu, a
pogotovo onda ako ga tražite da objasni svoje ponašanje. Često
kada ga pitate da vam to objasni pada u svoju vlastitu klopku.
Ukoliko treba bilo što objasniti to će vjerojatno biti popraćeno
omalovažavanjem i vrijeđanjem vas pošto ste toliko “glupi” pa ne
razumijete.
Ako vas zlostavljač ne želi čuti ponavljajte rečenicu tako
dugo dok ne čuje, ali ne predugo, ili mu recite da vas ne
čuje i izađite iz prostorije. Zlostavljanje i pritisak se uvijek
događa pod pritiskom nedostatka vremena. Dok se
vi saberete često su vas već “pokrali”. Zlostavljač navodno nema
vremena i potom žrtva upada u dramu i ne može se racionalno
ponašati, a da uopće nije provjerila je li to istina. U većini
slučajeva nema potrebe za žurbom, a ako i ima, par sati čekanja
neće ništa promijeniti.
Ukoliko je žrtva ta koja će nešto odgoditi, računajte da će to
dignuti bijes zlostavljaču.
Razmislite o zahtjevima zlostavljača, što zapravo želi. Nemojte
zaboraviti da se zlostavljač uvijek ponaša kao žrtva. On se
ponaša kao pravednik i budi u nama osjećaj krivnje , straha i
dužnosti. Ali ako prevedete to što on traži , glasi: “Daj mi
svoje krvi , ako ne daš loša si osoba.” Ni jednoj osobi ne
dajte moć nad sobom.
Kada odmah ne pristanemo, znamo kako reagira zlostavljač –
sjetite se izraza lica, boje glasa, njegovog pogleda, što je
radio s rukama , kakva je bila atmosfera u kojoj ste se
našli.
Nikada ne reagirajte na prvu dok ste pod utjecajem negativnih
osjećaja. Dođite doma, proživite osjećaje, smirite se
i smislite obrane i onda ga dočekajte jer zlostavljač uvijek
ulazi na ista vrata, na isti način tako dugo dok mu se
isplati. Zlostavljač namjerno izaziva da bi vas pokorio. Vi
od svega napravite sebi terapiju. Glavna taktika je da
ugradite stav. Ne reagirajte pod utjecajem negativnih emocija
tako dugo dok ne dođete u normalno stanje svijesti. To će jako
razljutiti zlostavljača jer mu mijenjate uspješni scenarij.
Odgodite reakciju jer time ste promijenili odnos moći u odnosu i
prisiljavate zlostavljača da čeka na vašu odluku. Ako netko od
vas nešto traži onda mora biti spreman da mu to i ne date ili
treba pričekati dok mu to budete dali. Možete uvijek reći ne, bez
pritiska. Znamo da “vampiri” uvijek taj pritisak povećavaju jer
točno znaju što žele s time dobiti.
Objasnite mirno svoje motive i zatražite vrijeme za odluku.
Za ono što zlostavljač radi, za to će vas optužiti, jer uvijek se
je dobro osigurati, a i treba se znati obraniti od
eventualnih posljedica koje bi dovele u pitanje njegove
prikrivene namjere; “Pokradi čovjeka i proglasi ga lopovom.”
Kada god govorimo o svojim motivima i tražimo više vremena mi
izlazimo iz zone uobičajenoga te kreće navaljivanje osjećaja
krivnje i činjenje odgovornim nekoga drugoga za ono što on sam
radi. Niste u ničemu pogriješili kada zastupate svoje
stavove, a osjećati ćete se možda loše upravo zato što ste se
našli u potpuno novoj ulozi, a izašli ste iz uloge
žrtve. No, najvažnije je vratiti svoj integritet. Ljudski
gledano, to je čin ljubavi prema sebi ali i prema drugoj
osobi. (Kristina Kobal)
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi
autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala
eMedjimurje.hr